napisati ovaj post...
jer pjesma dana mora biti na jednom blogu vidio NEdosstaje mi... :)
i ringispil....
ma sve su moje :)))))
ma nisam htio to pisat u biti ...
Izga me podsjetila na ono sto se zove ledinica u mom vokabularu... :(
daklem....
jednom davno...
in galaxy far far away...
daklem dobrovoljno se dogovorili da ne ide to tako..
i prekinuli... i ajde sad...
znam da su postojale objektivne okolnosti.. za sve to...
ovdje moram dopuniti...
(zobg svega toga sam polako se udaljavao...
nisma imao snage reci gotovo i sve jer ipak sam je zelio blizu
osmjeh , glas, porukicu an displeju , vec sma kukavicki smanjivao
komunikaciju na tek sture informacije, skoro bezlicne...
da bi samo cuo ono "moramo razgovarati" jer znam da ja nisam imao snage za to...)
i naravno dok sve to bilo za nama...
i opet zakljucim da najbolje da se odnosi malo zamrznu, ohlade
jer ce tako biti dsobro njoj i meni
(dsad ispada da sam mnogo mislio na njene osjecaje...
iako jesam sto god ona mislila....i drugi...)
naravno kako to biva nadjosmo se odmah dan dva poslije te moje odluke u istom drustvu...
ona dolazi... svi pozdravljaju... i ja kazem bok....
i tako nekako prolazi vecer prica se... ja jako pazim, jaaako kako pricam s njom ....
uglavnom ... tako nekako se nasli, kako svi izlaze na wc,narucivali i tako to...
ona mi kaze tiho..." sto si tako grub prema meni...placem u sebi...."
i glas joj je bio....pogled....
smrznuo sma se istog trena... skuzio da sam ipak napravio nesto sto NJOJ nisam htio...
nikad...
no svejedno, rekoh da moram spavati umor,bla-bla i povukoh se
noseci u sebi onaj gorki okus poslije povrede, koji je sad tako gorcio...
i tako je bila izmedju nas neki nepresutni dogovr razgovora samo o vremenu,
tekucim pitanjima(ne pijaci, vec ono "vidis sta radi taj Bush" i slicne pizdarije :P ),
i tako small-talk...
s jednom osobom s kojom mogao o svemu pricati...
i eto jos me to po neki put zaboli ....
cakulanje o svemu uz kavicu,kapucinu,sok votever ali to sma vec rekao...
najvise me boli ona njezina tuzna izjava... placem u sebi....
eto ali kao sto kaze Balas nekog sam povrijedio koji nije zasluzio
a nekog tko je nisam ... zivot....
nadam se da nikog necu vise, i da ce ona naci nekako nesto da mi moze oprostiti...
mislim... ono bar da pokusa...
jer znam da smo mi krenuli svojim zivotima...
i nasi putevi se razlikuju samo ne zelim da me se sjeca po losem...
eto sta taj balas izvuce iz mene...
ČUDO JEDNO...
mislim da od mene danas dopsta ;)))
Post je objavljen 05.09.2005. u 13:03 sati.