Žureći kući, u polumračnoj ulici mimoišao se s visokom plavokosom ženom. Doviknula je, on nije prepoznao svoje ime, ali bio je siguran da se obraća njemu. Prišla mu je i uzela ga pod ruku. Nije se opirao. Ako ga je i zamijenila s nekim, priliku valja iskoristiti. Odmjerio ju je ispod oka i osjetio se prilično dobro.
Došla je u Zagreb nakon puno vremena, rekla je. U svim lokalima Gornjega grada svi su sa strahopoštovanjem pazili da bude što bolje uslužena, gledajući ga sa zavišću. Doista je bila strahovito privlačna. Ispod elegantne odjeće mogao je nazrijeti obrise njezinih dugih nogu i divnih grudi.
Stajala mu je jako blizu, gotovo se naslanjajući na njega. Bila mu je poznata, ali nije se mogao sjetiti odakle. Bila je topla. Jesu li to što povremeno osjeća na svojim prsima vršci njezinih grudi? Osjećao se sve pijanije, iako se nije sjećao da je te večeri uopće pio. Nije to bilo obično pijanstvo, ne, bilo je slatko i on je zaboravio kako se zove i gdje se nalazi, sve je zaboravio, osjećajući čisto blaženstvo.
Ophodila se prema njemu s velikom pažnjom i poštovanjem. Nije bio siguran je li to zaslužio ili je sve plod zabune, budući da nije znao tko je. Kad mu je rekla da je s njenim mužem sve gotovo, da on nalikuje njezinom Bobi, ali je još ljepši i dodala – Zovi me Fahreta - shvatio je da pred njim stoji Lepa Brena.
Veliki crni automobil čekao je samo njih dvoje. Vozača nije niti pogledao. Vrtjelo mu se u glavi i nije prepoznavao put kojim su išli. Znala je sve pjesme, sve njegove omiljene pisce, sve je znala, iako nije bio siguran je li mu ona to rekla, ili je on to jednostavno znao. Razgovarali su, smijali se, a on uopće nije shvaćao o čemu govore. Odustao je od razmišljanja i bilo mu je divno.
Ušli su u noćni klub. Fahreta je i dalje bila ljubazna, ali onu toplinu više nije osjećao. Uzvanici su mu bili poznati. Možda su to bili glumci, ali nije se mogao sjetiti njihovih imena ni filmova u kojima su igrali. Primijetio je da više nije u centru njezine pažnje i osjetio bolnu ljubomoru, shvativši da se zaljubio. Dok se neuspješno pokušavao sjetiti svoga imena, bolno mu je nedostajala njezina toplina
Na rastanku su razmijenili telefonske brojeve. Stavio je u džep papirić koji je izgledao kao da je istrgnut iz đačke bilježnice i tužnim pogledom ispratio Fahretu.
Probuđen u znoju, sjetio se svega. Zovem se Ivica, prošaptao je. Zovem se Ivica. Studiram, pišem glazbene i filmske kritike. U ladici imam dovršenu zbirku pjesama. Bacio je glavu na jastuk i pokušao smiriti misli. Shvatio je da je opet hodao u snu i na podu spazio papirić na kojem je pisalo "Severina".
Broj telefona bio je nečitak.
Post je objavljen 05.09.2005. u 12:30 sati.