Kako danas živjeti sretno? Kažu statistike da smo sretna nacija, odmah iz Slovenaca.
No, što to tako veseli narod 'rvatski?
Struja poskupila, ona trakica se okreće na brojilu ko luda, a bez tog brojila ne možeš ništa. Ma možda i možeš, najveći umovi su uz svijeću radili. No, isa ta povijet pokazuje da hrvati ne vole svijeće i rad uz tako slabo svijetlo. Tesla je prvi rekao: Dosta! Hoću jednu finu žarulju 100-tku. No, Tesla je znao sam proizvest struju, a kaj mi mali hrvati znamo proizvest. Zato je i otišao u Ameriku. I dok mi se okreće crveno na trakici u brojilu, ja ponosno pišem ovaj tekst.
I tako kad shvatim da će se taj račun nekako sam platiti, tu je ona plava organizacija sa imenom I-NA. Kaj na? Na cijenu gore. Dok se čini da smo pocuclali svu svijetsku crnu tekućinu, 'rvati kupuju nove aute, skupe, a struju će platiti sused...ma kaj će ti struja kad imaš novi auto. A na kaj idu ti auti? Na vodu? Ma vodu su mi već iskučili, nisam platio...
Pa kaj onda veseli hrvate? A kaj jedino ostaje, sport! Zagriženi navijači, cijela nacija luduje. Bila to lopta razne veličine, ili šake saborskog zastupnika. No, nigdje nisam čuo da će sportski uspjeh odvesti zenlju na bolji put. I dok narod jedva skupi lovu za tekmu, ti isti zabavljaći na terenu zarađuju opasne pare. Čuj, ako zagusti, odeš negdje gdje je toplo, naučiš novi jezik, dobiš pare za nabacivanje s loptom i to je to... Struja i benzin su plačeni! A vodu kupiš u dućanu.
I dok se mirno kave ispijaju, po finim mjestima, doma se nema za jest. Ma uvijek možeš pojest rešetku i žarulju iz frižidera (Čapo), na naglo. Ako si plin platio...
Možda to i zvuči crno, no ja samo iznosim činjenice.
A ako sportski uspjesi ne budu zadovoljavajući, uvijek možemo naše policijske snage odvesti na neko natjecanje...u zadnje su vrijeme pokazali da su brzi na palici. Mlat sim, mlat tam...bodova koliko hoćeš. Pa i Mirko je bio murijak.
Formula za sretan narod je vrlo jednostavna. Muškima daj pivu, pljuge i sport. Ma moglu bi tako svaki dan. Pogotovo onaj dio sa pivom. Kad si u problemu, kad te žena ostavi, kad dobiš plaču, kad zgubiš plaču, ostaje ti birtija ili neka klupa gdje možeš popiti na miru svoje pive, pive, one domaće magične. Obišu sve probleme, a sa mamurlukom se već svi znaju nositi. Čak i o sportu možeš razgovarat...
Ženama daj kave, ili neki fini koktelčić ili likerčić, pljuge i veliko društvo, žensko, tako da mogu izjadati sve moguće probleme.
I nakon toga su svi sretni...koliko to traje to ovisi o tome koliko su se te tekućine popile. I dok se porez na cugu i pljuge ne mijenja, hrvati su dobre volje. A kaj, benzin je skuplji, ali i na snazi je zakon o 0,0 promila. Tak da, ako si savjestan hrvat, onda je sve rješeno.
A javni prijevoz i nije tako loš... Imao am priliku upoznati novi tramvaj. Ponosni Hrvatski proizvod. Jedan dio puta sam išao u onom starom Đure Đaković, kaj ima prozore manje nego one u tamnicama. I dok je oko podneva najveća gužva jer se tad ide na već spomenute kave, tak sam se preznojio da si me mogao ožmikat u kantu. No, onda sam ugledao spas plave boje (a nije Dinamo). Podni tramvaj mi je otvorio vrata i ja sam nježno uplovio u njega... Klima na najjače, mjesta ko u priči, a Medo zadovoljan...Hvala ZET-u na toj spasonosnoj vožnji...
Taj tren sam bio baš sretan hrvat, klima je radila, zgodne ženske su stajale pored mene, a razmišljao sam o pivi-hladnoj!!!
Zato apel razvikanoj vladi preplanulog Ive i još Sanadera... Ne lomite nam bagrenje, ne povisujte cijene cuge i pljugi, jer će nas onda otpuhati taj vjetar sudbine, a onda nema spasa....
Post je objavljen 05.09.2005. u 10:47 sati.