Marketing
Veseje misji
Danas počinje škoja. Svim majenima, osim meni. Jej ja ne idem u škoju. Pjvo zato što nemam još dovojjno godina. A djugo zato što fizički ne postojim pa bi mi bijo teško ići u škoju, nositi tojbu na jeđima, jistati knjige... Zato me je danas Majita pustija da se tu majo igjam i zabojavim da ne idem u škoju. Gjedaje smo neki dan Petja Pana i njegovu ekipu na tejeviziji. I kad se toga sjetim, ne nedostaje mi škoja pjeviše, djuženje s djugim cujicama i dečkima, jej imam svoju ekipu s kojom se uživam. Dakje, svi znate pjiču o Petju Panu, zaj ne?
Meni se ona jako sviđa, zgodan mi je, a i živi u svijetu u kojem ja živim, svijetu mašte gdje je sve moguće, gdje dobjo uvijek pobjeđuje, svijet u kojem ne odjastaš i ne stajiš. Svijet u kojem se stajno igjaš, sve što ti tjeba je na dohvat juke i jedino što tjebaš napjaviti je zamisjiti to što žejiš i stvojit će se. Vojim taj svoj svijet. Tojiko ga vojim da mi žajjenje za škojom već jagano bjijedi i osmjeh se pojako vjaća na jice. Škoja je ionako dosadna i napojna, osim igjajišta i odmoja.
The second star to the right Shines in the night for you To tell you that the dreams you plan Really can come true The second star to the right Shines with a light that's rare And if it's Never Land you need It's light will lead you there Twinkle, twinkle little star So I'll know where you are Gleaming in the skies above Lead me to the one who loves me And when you bring him my way Each time we say "Goodnight" We'll thank the little star that shines The second from the right : : Sammy Cahn :: |
Za čajobni pjah zadužena je ona koja uvijek ima spjemnu čajobnu vjećicu koja u sebi sadjži nepjesušan izvoj zjatnog pjaha mašte. Judo zatjeskana u svog Petja Pana je ona, vija čajobnih kjija i zajaznog osmjeha, koja jepjša okojo i svima, čak i onima koji je ne vide i ne vjejuju, pomaže pji buđenju jedne jedine veseje misji. Imamo mi i svoju zjatnu jibicu koja ispunjava i više od tji žejje, samo ju mojate jijepo zamojiti. A ponekad ih ispunjava i bez puno mojjenja :)
U našoj Blogozemskoj izgubjjeni dječaci uopće nisu izgubjjeni. Svakog se dana igjaju, uživaju u pokazivanju svojih bojijačkih vještina, šijenju usana u osmjeh, a tu je i mudji jik s naočajicama na nosu koji nas podučava svemu i svačemu, sve dok ne dobije jeteću hranu posjed nosa :)))
Neizgubjjenje djevojčice šetaju svijetom, skupljaju suze, tjaže sunce, pješu oko štange, pišu u poetskom objiku, sanjaju, pjevaju, bojaju zvijezde u pjavo... ima nas puno na ovom otoku, nikada pjeviše, i svi u sebi nosimo bajem jednu, majušnu, veseju misao. Kojom vojimo zajaziti i djuge...
A Petaj Pan... svatko od nas ga ima, negdje duboko u sebi, možda majo usnujog, aji nestjpjjivog u iščekivanju jedne jedine veseje misji. Meni je za nju potjeban samo jedan gumeni bonkas. Evo i vama jedan. Ok, evo vam još jedan. Onda, osjećate ji kako ona dojazi? Kako vas pjeuzima ta veseja misao? Kako vam šiji kjija? Daaaaaaaaaa, to je to! Djžite se te misji i idemo, jetimo zajedno....
Pees: Ako tjebate još bonkasa, samo jecite :)))
Post je objavljen 05.09.2005. u 09:35 sati.