Dan je bio kao stvoren za rezime! Rezime tjedna omogućila je nedjeljna propovjed. Ukratko bih je mogla svesti na nekoliko i ne baš jednostavnih rečenica! Opominjite i naučiti podnijeti opomenu! Opominjite, jer opomena nije prijekor savršenoga manje savršenom. Ona je izraz ljubavi i požrtvovanosti! A onaj koji opominje redovito je u gorem položaju od onoga kojeg se opominje, jer postoji velika opasnost da opomenom ugrozi dotadašnji odnos upravo zbog nerazumijevanja ili krivog razumijevanja onog koga se opominje. Onaj koji je bio uz mene ovaj tjedan zna zašto je govor o opominjanu došao kao melem na ranu. Onaj koji će biti uz mene sljedeći tjedan možda će moći pročitati kako su se ostvarila obećanja što ih sebi svečano dadoh večeras. Rezime godine uglavnom preskočih. Rezime gimnazijskih dana podijelih s onom što ih je sa mnom dijelila (za potpuni ugođaj nedostajala si nam Djevojko, nadam se da će ti novi dan biti manje uzburkan). Volim se bar jednom godišnje vratit na nečije okrete na peti, poglede i kojekakve nemoguće situacije kako bih proanalizirala što su značili... u dobrom društvu naravno. Pobjedonosne izjave na kraju su svake godine drukčije, a to je čar kojoj ne mogu odolit slatkom ovisnošću. Držim da je bilo iznenađenja;), che tu ne pensi amica?! Rezime života je takav da se radujem onom danas kojem već nazdravismo! Blizanke moje... bilo je lijepo i bilo je toga dosta, al' ja ne patim od žaljenja ili bar ne bih voljela, ne večeras! Idemo dalje! U dobrom društvu!
Post je objavljen 05.09.2005. u 03:05 sati.