Kao kad zvijezde traže nebo,
moja su lutanja bila
pusta noć,
dok te nisam ugradila u svoje nebo!
Svi sanjali su nesavršene priče,
a moje su oči
otvorene tražile kraj,
početak svih svršenih lutanja.
U priču su mi te upleli
smjerovi života
i nježno se smjestili
gledajući kako se vrtimo;
vreteno moje!
Ruke su mi plele,
do srži se stapale u tebe!
Spoznaja da živim
spojila nam poglede
u jedno životno platno.
Kao da mi baka
spokojno splela najljepšu maju
da me grije.
Katya...skinula je zvijezde s neba za mene...
...hvala joj...
Post je objavljen 04.09.2005. u 23:52 sati.