Na svojem putovanju prema središnjem susretu Svjetskog dana mladih u Koelnu u Njemačkoj, posjetismo i prekrasni Prag, tu starodrevnu prijestolicu srednje Europe. Dojmovi koje je taj grad na nas ostavio zaista opravdavaju pridjev «Zlatni» koji se često ovom gradu pridaje; Zlatni Prag. I uistinu mu se s pravom pridaje.
Glavni grad Češke Republike dočekao nas je okupan suncem i ugodnom toplinom, što nas je itekako obradovalo, budući da je u Bratislavi u Slovačkoj, gdje smo prije proveli dva dana, sipila lagana kiša koja je zrak činila teškim, a atmosferu toga grada sumornom. Ali Prag nas je okupan suncem dočekao u svom svojem sjaju. I za razliku od Bratislave, bio je prepun života; preplavljen turistima i hodočasnicima koji su, poput naše grupe, na putu za Njemačku odlučili posjetiti i češku Ljepoticu a Vltavi. Sav se trud isplatio jer je i nas i sve spomenute posjetitelje Prag impresionirao i ostavio razjapljenih usta.
Iskrcasmo se ispred ulaza na željeznički kolodvor koji se kočoperio ulaznom zgradom u secesijskom stilu s dva antitetično postavljena tornja na pročelju. Brzo smo se snašli uz pomoć plana grada, i za petnaestak minuta hoda našli se na središnjem gradskom trgu. Prag je zaista grad u kojem je arhitektura gotičkog i baroknog stila dala svoj najupečatljiviji izraz. Prekrasne palače, crkve, kapele, katedrala, galerije, muzeji, restorani i trgovinice u prepunim uličicama ostavljali su dojam razvijene kulturne, gospodarske i turističke metropole ovog dijela srednjoeuropskog prostora. Na ulicama i trgovima Praga moglo se vidjeti ljude iz raznih krajeva svijeta; bilo turiste, bilo hodočasnike na putu za Koeln, posebno prepoznatljive po zastavama svojih zemalja koje su vijorile iznad njihovih grupica. Jedna skupina mladih hodočasnika plesala je i pjevala na središnjem trgu, ponosno ističući zastavu SAD – a sa prepoznatljivim orlom na na vrhu stijega. Rado smo s njima komunicirali; pokazali su se dragim ljudima sa američkog jugozapada; nekoliko svećenika koji su ih vodili pozvali su nas na zajedničku Euharistiju, ali mi smo morali zahvaliti jer smo se držali svojega plana. Za divno čudo, ti su Amerikanci znali gdje je Hrvatska. E baš nam je bilo drago. Po gradu smo nailazili na skupine hodočasnika iz Italije, Poljske, nezaobilazne Španjolce, Irce… U jednom trenutku ugledasmo nekoliko, vjerojatno turista, sa tipičnim arapskim velovima na glavama.
Nakon dobrog ručka koji si priuštismo u jednom solidnom restoranu, obiđosmo gradske znamenitosti; gotičku crkvu s dva ponosna zvonika na središnjem trgu, nezaobilazni Karlov most na Vltavi, Katedralu svetog Vita (Vitala), Parlament i zgradu Vlade, te niz crkava, fontana i slikovitih uličica u gradu po kojima su turiste dubljeg džepa vozile konjske zaprege. Za tako kratko vrijeme (jedno poslijepodne) uspjeli smo vidjeti dosta toga.
Najdojmljiviji od svega naravno je Karlov most, koji potječe iz XIV. stoljeća, iz vremena kad je Prag bio prijestolnica Karla IV, češkog kralja i njemačkog cara. Upravo je njegova vladavina ovom gradu dala do tada neviđen gospodarski i kulturni razvoj. Zanimljivo je primjetiti da se nigdje u Pragu ne vide ostaci socijalizma u arhitekturi, što je u Bratislavi, koliko je malo uspjesmo obići, bilo itekako vidljivo.
Karlov most bijaše prepun šetača, prodavača suvenira i uličnih svirača. Sunce je ugodno grijalo i odražavalo se u čistoj i prelijepoj Vltavi dok smo šetali ovim zdanjem s obje strane rijeke osiguranim kulama s prolazima. U srednjovjekovnim kućama i palačama uokolo mosta sve je vrvjelo od kafića i restorana, koji su bili ispunjeni do posljednjeg mjesta. Zastali smi i kratko se pomolili kod kipa sv. Ivana Nepomuka. Kip se nalazi na mjestu s kojeg je u rijeku bačen taj svetac jer nije jednom kralju htio odati ispovijednu tajnu kraljevog političkog suparnika.
Gotička Katedrala sv. Vita nas je zadivila grandioznošću i ljepotom, sa svoja dva moćna zvonika na pročelju. Na žalost je bila zatvorena, pa ju nismo mogli razgledati iznutra. Sa trga ispred zgrade češke Vlade, koja je u neposrednoj blizini, pruža se prekrasan pogled na panoramu grada, što smo svakako iskoristili za fotografiranje.
Brzo je došla i večer. Morali smo se okupiti na polaznom mjestu i krenuti za Njemačku. Naravno da smo pred polazak morali malo zapjevati i zasvirati; neka se zna da su i Hrvati bili u Pragu. Milošću i Providnošću Božjom.
Katehisti nam rekoše da svo trpljenje umora, nespavanja (noćna vožnja u autobusu), nekomoditeta, gladi i netuširanja prikažemo za obraćenje Europe. Prag i sva zapadna Europa, izuzev viđenog, ima i drugu stanu medalje; ogromnu apostaziju od vjere, depresiju, procvat prostitucije, narkomanije, alkoholizma, samoubojstava, pobačaja, propalih brakova, zlostavljanja djece i žena, trgovine ljudima… U tom smislu sve neudobnosti ovog nezaboravnog putovanja prihvatili smo s manje mrmljanja. I krenuli dalje; i na cestama Europe, kao i na životnom i na putu na kojem nasljedujemo Krista. Njemu neka je hvala i čast; uvijeke. Amen.
Post je objavljen 04.09.2005. u 20:16 sati.