Mrtvi Patroklo još je na sebi nosio slavni Ahilejev oklop, a pobjedniku uvijek pripada oružje i oklop pobijeđenog, no, za to se ipak treba izboriti. Mirmidonci shrvani grozom i jezom što izgubiše Patrokla brzim se preslaganjima stanu boriti s nadolazećim gustim redovima Trojanaca, ni Ahejci nisu znali tko je zapravo u tom metežu pao, pa mnogi požure da se bore za mrtvo tijelo Patroklovo i pri tomu misleći da se bore za Ahileja. Hektor, pak u tim trenucima nije mario za oružje i oklop, već je pohitao ne bi li obuzdao božanske besmrtne konje koji su vukli teška borna kola Ahilejeva. Apolon zaustavi Hektora: ' Ne trči za nedostižnim Hektore! Te konje nikada nećeš stići, smrtnik ih ne može ukrotiti niti upravljati njima! Doznavši da mu je poginuo vjerni i najbolji prijatelj Ahilej brizne u plač i naricanje, a onda se u nekoliko koraka popne na visoki bedem koji je opasivao ahejski tabor. Jezovit urlik spusti Ahilej u smjeru gdje je borba za mrtvo Patroklovo tijelo još uvijek bjesnjela. Tamo su sada stigli mnogi ahejski, ali i trojanski vojskovođe i junaci. Tako su se tu našli Menelej i Ajaks sa štitom širokim kao kula, a na drugoj su strani Hektor i Glauk koji je zapovijedao likijskom vojskom. Od Ahilejeva urlika svi stanu i skamene se, Trojanci se zbune i stanu se povlačiti natrag u sigurnost zidina svoga grada, a Ahejci pokupe tijelo Patroklovo, no, u međuvremenu, Hektor mu je skinuo oklop i odrubio glavu. Kada je Ahilej vidio mrtvo tijelo prijatelja bacio se na tlo u prašinu i zaplakao uz obilje suza. Na trojansku zaravan istog je trenutka pala noć, jer uzvišena je božica Hera upravo dala znak Heliju (bog Sunca) da svojim Sunčanim kolima zađe za vode Oceana, a sve u namjeri da Ahileja i njegovu tugu zaogrne dubokom tamom koju ni Ahejci nisu vidjeti mogli. Tetida je, u društvu svojih sestara Nerejki (Nereide), također u dubinama podmorskog carstva čula Ahilejev jauk, pa pohita da umiri nesretnog Ahileja. Ahilej je zamolio majku da mu pribavi novo oružje i oklop kako bi mogao osvetiti svog prijatelja, ali ga Tetida stane odgovarati od toga nauma: ' Sine moj, ako padne Hektor ubrzo ćeš za njim pasti i ti. To mi je povjerila božica Sudbina, zato nemoj ići!' No, Ahilej joj odvrati: 'Majko, ako me ljubiš nemoj me sprječavati. Ja idem u boj s Hektorom! Kada mi Hektor plati dug ja ću zadovoljno položiti svoj život.' Tetida je znala da protiv Sudbine ne mogu ni ljudi ni bogovi, a Ahilejeva odlučnost bila je neslomljiva, pa je požurila do božanskog oružara i boga kovača hromog Hefesta. Zamolila ga je za uslugu da napravi novi oklop i oružje za njezinog sina. Hefest je Tetidu primio ljubazno, jer upravo ga je Tetida prigrlila i podigla kada ga njegova majka božica Hera bacila s Olimpa poradi njegove tjelesne mane. 'Sveta je moja dužnost da pomognem Tetidi, nogu sijajnih, da joj se odužim što me je devet godina hranila i podizala u svome carstvu. Sve ću joj ispuniti što se uopće ispuniti može.' Tako Hefest raspiri dvadeset mjehova koji su radne impulse dobivali direktno iz glave Hefestove. U kotao nabaca Hefest kositra, bakra, srebra i zlata, na panj stavi nakovanj, snažnom desnicom prihvati čekić, a ljevicom uze kliješta. Počne on tako izrađivati i ukrašavati moćno oružje i oklop koji će biti dostojni Ahileja ratnika veličanstvenog. Štit je bio u pet slojeva ploča ukrašen slikom Zemlje na kojoj se vide dva grada – u jednom je slavlje i veselje, održava se svadba i sud, a u drugom gradu bijesni bespoštedni rat, dalje je Hefest naslikao prizore u kojima se vidi oranje, berba grožđa i žetva, pa prizore iz života pastira, napad lava na stado i plesna svečanost, te na kraju slike Oceana. Štit je obrubio trostrukim obrubom, a s unutarnje strane učvrstio je remen koji je okovao srebrom. Načinio je oklop koji je bio sjajniji od svake vatre, pa kacigu sa zlatnom perjanicom i na kraju dokoljenice ukrašene bakrenim rezbarijama. Svoje božansko djelo položi Hefest uz smiješak pred Tetidine noge. Tužna Tetida uzme oružje i pretvori se u jastreba koji poleti sa snježnih visina Olimpa, te pred samu zoru položi oružje besmrtnog oružara u ruke svojega smrtnoga sina. Tetida tiho zaplače i nestane u maglovitom oblaku.
Post je objavljen 04.09.2005. u 19:50 sati.