Zaista ne znam što se to zbiva s medijima.
Sve je pretrpano negativnim vijestima, kao da se ništa drugo ne događa.
Mrtvaci su na naslovnim stranicama. Sudari automobila, poplave, ubojstva, tajkuni i tajfuni, slomljene noge, slomljene nade, umjetni zubi, prirodne i umjetne sisice, jebozovni Venerini brežuljci, bezrazložne svađe oko državnih granica koje su odavno utvrđene i međunarodno potvrđene itd.
Onda prokleti Slovenci!
Što li nam sve oni rade!
To mogu i osobno potvrditi, jer sam vidio, kad sam prolazio dvadesetak kilometara uza Sutlu, kako njihove ptice prelaze našu granicu i hrane se našim sjemenjem i našim mušicama. Svoje čuvaju za zimu ili ih prodaju austrijskim ili talijanskim pticama.
Pa Piran i piranska riblja pobjeda!
Svoje ribe šalju u naše more, a onda njihove ribarice krenu za njima. Valjda da ih vrate. Uhvate ih u mrežu, zatim odvoje one koje zijevaju slovenski od onih koje zijevaju hrvatski. Hrvatske bacaju natrag u more, a slovenske voze na učenje zemljopisa u neki od brojnih ribljih preodgajališta.
Već nekoliko dana prva vijest je Petrač. Uhapsilo ga u Grčkoj i sad su sve novine prepune raznih tekstova o tom pedesetgodišnjaku, nekad uglednom građanu Hrvatske, a sad zatvoreniku u Grčkoj. I to zato što je imao pravu, ali krivotvorenu putovnicu. Mislim, putovnica je prava, fotografija je prava, država je prava, samo je ime krivo.
Baš me briga za Petrača! Ako je kriv bit će osuđen. I to je sve.
Ali, nije.
Jer bi se o Petraču mogla napraviti sjajna TV serija. Slična onoj o Sopranu. S time da je Petrač možda čak i zanimljivija osoba. On je toliko zanimljiv da nam novine donose čak i fotografije zatvorskog prozora iza kojeg se Petrač odmara.
Ja bih volio napisati scenarij o Petraču. Zamislite, koliko je tu različitih likova i karaktera! Od pokojnih kriminalaca, do najuglednijih političara! Bože, koja li je to družba! Koja bi to sjajna TV serija bila!
Ne pratim zbivanja oko gospodina Petrača i ne zanima me zatvorski prozor iza kojeg spava. Više me zanimaju oni koji su mu izdali nekoliko valjanih putovnica. Ali, o tim ljudima ni riječi.
Pa razni stručnjaci za afere. Koji bi pisali, a pisanje im baš ne ide. Recimo, svakom čičku Čičak ima kolumnu. I piše o svemu. A informira se, kao i svi mi Blogeri, na Internetu. Pa sklapa rečenice slične onim kožnim torbama od skaja koje je svojedobno prodavao.
Bit ću iskren i reći da baš i ne čitam te vrsnike pera. Ni njihove analize. Nekoliko sam puta pokušao reagirati, ali mi tekstove nisu htjeli objaviti. Moj je favorit naša Megi itd.
Ne znam zašto, ali budalastu rečenicu vidim iz svemirskih daljina.
Subotom kupujem Jutarnji list, jer volim čitati neke autore. Osobito Tomića, katkada Pavičića, Ivankovića, Glavana i Židaka.
I tamo vidim onu kolumnu I. Z. Čička. Naravno, preskočim je lakim skokom, ali ne dovoljno brzo da ne uočim rečenicu: Ubojstvo policajca kojega je automobilom pregazio nesmotreni vozač doista je grozan zločin, koje će sudovi morati primjereno kazniti...
Bože, mili, kud sam zašo, rečenica me stigla u divljini!
Evo što piše taj svugdje prisutni prodavač magle: netko je ubio policajca, a onda je tog ubijenog policajca nesmotreni vozač još i pregazio. Valjda mrtvog. Naravno, taj vrsni kolumnist daje upute sudovima, koji bi morali taj grozan zločin primjereno kazniti.
Scorpy, dragi, daj se zekaj s takvim rečenicama, tipa – te kišne noći padala je kiša!
Post je objavljen 04.09.2005. u 19:41 sati.