Čula je riječi kako klize s nasmiješenih usana:
«Ovdje sam jer me pozvalo moje srce da se stopim sa srcem Majke Zemlje i vašim srcima»
Noć je svakom izgovorenom rječju postajala manje tamna,
hladni vjetar je dobivao posebnu toplinu, vatra u daljini je drugacije zaplesala. Ona se predala sebi i osjećaju milosti koji joj je preplavljivao tijelo. Još jednom je krajickom ljubavi pogledala ljude unutar kamenog kruga i divlje zaplesala u ritmu bubnja,u ritmu zajednickih otkucaja stopljenih srca, darivajući sebe zanosu života.
Post je objavljen 05.09.2005. u 10:50 sati.