Nemirno sam spavao sinoć. Ne znam šta mi bi. Ponašam se kao ubojica sa greškom.
Nešto približno poimanju čovjeka koji ima savjest.
Danas je Fluffy-jev pogreb. Moram otići kako ne bi izgledao kao sumnjivac.
Ipak smo prvi susjedi.
Teški olovni oblaci nagovještavali su kišu.
U predvorju Radojkinog raskošnog stana atmosfera je odisala mortalnim štihom.
Sve sami ljubitelji životinja. Čuo se ogromni uzdah negodovanja kada sam ušao.
Svi su buljili u mene. Zbilja ne znam kako su me ubrali….
U biti, gledali su u moje cipele. CIPELE!!!
U pizdu strininu….zaboravio sam cipele obut.
Obukao sam odijelo, a na nogama mi ostale papuče sa likom Walt Disney-evog junaka Pluto-a (poklon od pokojne Stele).
Oprostite…izvinite…pardon…ovaj…ja idem sada.
Izašao sam na prstima iz predvorja.
Na ulazu u stan, u panici, sudario sam se sa inspektorom Columbom.
Dobar dan mladiću – rekao mi je i odmjerio me svojim odvratnim razrokim pogledom.
Dobar dan inspektore – rekoh
Izvadio je kubanku iz usta i otpuhnuo mi dim u lice.
Od kuda znaš da sam ja inspektor? Ne sjećam se da sam ti to rekao.
Columbo…..- rekoh - …ne znam izgledam li vam ja glupasto, ali u društvu me inače smatraju kulerom.
Što si mislio reć sa tim?? – upitao je
Pa to……da gledam svake nedjelje filmove u kojima rješavate slučajeve. Samo, molim vas da to nikome ne kažete. To je povjerljiva informacija.
Ok. – cinično se nasmiješio, te me potapšao po leđima. Ušao je u Radojkin stan među onu rulju.
Vratio sam se nakon petnaestak minuta natrag na poprište nemilog događaja.
Svi su plakali, a najviše, osim Radojke, uzvišena gošća Pamela Lee Cooper.
Razmijenio sam par pogleda sa njenim sisama, te sam dobio par šamara kada sam ih pokušao ručno izvagat. Baš me zanimala njihova težina.
Pamela je sa sobom povela par upravo vjenčanih pasa i to : zlatnog ritrivera i ženku džo-koker španijela.
Sjedio sam na jednom kauču i pio koktel. Do mene, za susjednim stolom, sjedili su inspektor Columbo, Dr. Dolittle, i njihova sugovornica (ženka džo-koker španijela).
Columbo je minucioznom preciznošću sastavljao mozaik od svih događaja koji će mu dati konačnu sliku slučaja.
Pitajte je u kakvim je bila odnosima sa Fluffy-jem –reče Columbo Dolittle-u.
Ok. Wuf vau vau……vau wuf vau??
A ona će : Vau wuf wuf…wufa wafa uf.
Šta kaže? – Columbo će
Kaže da je bio odličan ljubavnik prije nego je upoznala budućeg muža.
Pitajte je gdje je bila u četvrtak popodne između 16 i 18 sati.
Wau fuf ufa, wufa fafa 16 & 18? – Doolittle će
A španijelka će na to : Wauf 16 & 18? Vufa wafu waf….mmmmmm….vauu…vaf wau fuf.
Kaže da se tada...mmmmmm... ševila sa svojim mužem na Pamelinoj jahti negdje na Jadranu.
Ok. Toliko za sada. – reče Columbo i krene dalje u njuškanje prostorije.
Na pokapanju je bilo veliko mnoštvo pasjih skota.Kiša je padala…..polako i dosadno….jednolično.
Nad grobom je stajala Marina Tomašević i pjevala "Ne plači majko…"
Svi su zaplakali……po tko zna koji put.
Čak je i mene obuzela neka tuga. Prije bih to opisao kao nekakvo poštovanje prema žrtvi…nešto kao tuga mafijaša kada mora poslati par ljudi da mu izrešetaju najboljeg prijatelja, pomiješano sa osjećajem par tisuća indijanaca kada su ubijali Custera i još sve to začinjeno osjećajem par tisuća rusa kada su bježali pred Rambom 3.
Otključao sam vrata stana i odveć umoran zakoračio unutra. Baš kada sam krenuo upalit svjetlo osjetio sam neku hladnu cijev na potiljku…
nastavak slijedi…..budite spremni
Post je objavljen 04.09.2005. u 16:39 sati.