Mogućnost jednog ostrva" Mišela Uelbeka, najčitanija knjiga u Francuskoj
Polemički roman o otuđenim ljudima
"Mogućnost jednog ostrva" (Fajar), novi roman Mišela Uelbeka, štampan u tiražu od 200 hiljada primeraka, pojavio se 31. avgusta u francuskim knjižarama i počeo dobro da se prodaje. Istovremeno, "haripoterovskom" kampanjom, Uelbekova knjiga, pod etiketom "kontroverzna i polemična", izašla je u još petnaest zemalja. "Ostrvo" je naučnofantastični roman o sekti koja članovima obećava besmrtnost kroz kloniranje i tako postaje moćnija od tradicionalnih veroispovesti. Svaki od članova, kada pređe pedesetu, daje svoj genetski kod i svoju "životnu priču", a potom odlazi u dobrovoljnu smrt. Na osnovu ovih podataka, on biva kloniran kao "novo-čovek". Novo-ljudi u život stižu kao odrasle osobe od 18 godina, žive sami, nemaju mnogo osećanja i skoro da ne poznaju seksualnost. Oni čekaju da na Zemlju stignu Elohimi, vanzemaljci koji će doneti večnost. "Ranije sam čitao naučnu fantastiku, a onda sam prekinuo kada je ušla u ‘sajber’ tematiku. Moja omiljena knjiga je "Grad" Kliforda Simaka, u kojoj se autor bavi budućnošću urbanih sredina. Da li će ljudi nastaviti da se okupljaju i da žive u gradovima, ili će isključivo komunicirati virtuelno", pita se Uelbek.
Uvrnuti izgled
Mišel Toma, poznatiji kao Mišel Uelbek, najtiražniji i najprevođeniji savremeni francuski pisac, po struci je agronom. Zbog hroničnih depresija, on je više puta lečen u psihijatrijskim bolnicama. Shvativši principe trgovine, on je, napustio državnu službu i posvetio se književnosti. Pored cinizma i provokacije, on je rano počeo da neguje čudan izgled - bleda, nezdrava boja kože, smešno odelo.... "Izgled bedaka je njegova karta za književni uspeh", kaže Deni Demonpion, autor knjige o Uelbeku. Istovremeno, Uelbek se obilno koristi popularnom holivudskom ikonografijom o uvrnutim likovima, te se često fotografiše sa cigaretom uglavljenom između srednjeg prsta i prstenjaka.
Okosnicu romana čini "životna priča" Danijela 1, gnusnog i očajnog komičara, sklonog alkoholu i mizantropiji. Shvativši da su cinizam i provokacija najbolji način da se zaradi novac i postane slavan, on se obogatio praveći filmove i skečeve protiv Jevreja, Arapa, žena, staraca, dece i svega što postoji. Živeo je u Španiji sa senzualnom Izabelom, a potom sa Ester, lepoticama nalik Almodovarovim heroinama, i često je odlazio na grupni seks. Potom, prezasićen, on se jedino zanima za svog psa i za sektu Elohijanaca. Dve hiljade godina kasnije i posle nuklearne kataklizme, "životnu priču" Danijela 1 čitaju njegovi klonovi Danijel 24 i Danijel 25. Danijel 1, Uelbekov alter-ego, u svojoj pripovesti iz 21. veka, ne kazuje samo rasističke i seksitičke viceve, nego daje mišljenje o svim važnijim događajima, a naročito o popularnim medijski ljudima. "Volim kada je roman više od omeđene priče i kada mogu da se čuju različita mišljenja i zato stavljam mnoštvo komentara", kaže Uelbek. Prirodno, Danijelovi komentari su preterani, iskrivljeni i cinični, a cilj im je neposredna provokacija i negacija bilo kakvih vrednosti.
Međutim, za razliku od Danijela, cilj Uelbekovih romansijerskih provokacija je dvostruk. On razotkriva mehanizme modernog društva zasnovanog na manipulaciji, prevari, skandalu, novcu i odsustvu duhovnosti. Istovremeno, Mišel Uelbek se koristi svim tim sredstvima radi ličnog i profesionalnog uspeha. Igrajući se položajem pisca bez iluzija, mitova, religije i nade, on postavlja zanimljiva pitanja i stvara uspešne scene. Njegov roman je dobro konstruisan, a naučno fantastični deo je urađen zanatski. Stil mu je ravan, jednostavan, bez posebne izražajnosti, što nije slučajnost, nego izbor, oznaka vremena u kome živi. Uelbekov roman je podelio mišljenja kritike i publike. Jedni ga smatraju filozofskom meditacijom, drugi oštrom kritikom društva, dok treći u njemu vide provokaciju sa komercijalnim ciljem. Sam autor kaže da je "Ostrvo" "na posredan način, kritika budizma", ali da je u osnovi "roman o otuđenim ljudima". Istina se, verovatno nalazi na sredini. Mišel Uelbek je odviše inteligentan pisac da bi igrao samo na jednu kartu. Međutim, ne treba da se zaboravi da je on, nalik fudbalskim zvezdama, za prelazak iz izdavačke kuće Flamariona u Fajar, tražio i dobio milion evra.
Aleksandar Manić
Post je objavljen 04.09.2005. u 00:50 sati.