"Pepeo i prah" je knjiga intervjua sa rock muzicarima koji su nekada cinili jezgro tzv.nezavisne rock scene one"velike"Jugoslavije,i pokriva period od 1988-1998.godine,dakle,onaj vrlo bolan i dramatican period istorije bivse drzave,te kao takva predstavlja dragocen dokument vremena u kome je nastala i otvara citav niz pitanja i zakljucaka.Ne treba posebno napominjati da je ogromna vecina sagovornika Drage Borica(rock novinara i autora knjige)bila,i jos uvek jeste,sama prva liga ljudi iz tadasnje rock-underground-garage scene koja se vec bila oformila i koja je funkcionisala zahvaljujuci prvim uspesnim koracima nezavisnog rock izdavastva i otvorenosti medija.
Kako kaze Dragan Ambrozic u svom odlicnom uvodnom eseju o omladinskoj stampi"na underground nivou Jugoslavija je u najkriznijim godinama 89-91.,postojala upravo zahvaljujuci prirodnom poslovnom povezivanju",a ja bih dodao i zahvaljujuci kulturnoj komunikaciji,naravno,govorimo o rock odeljku. The Spoons,The Messerschmitt,KUD Idijoti,Majke,Borghesia,Miladojka Youneed,Del Arno Band...samo su neka od imena zastupljenih u ovoj knjizi,imena dovoljno poznata i relevantna i danas,"deset godina posle".Iako su muzicari sagovornici,a muzika tema,ipak glavni junak ove knjige jeste politika.Politika proizasla iz ludila nacionalizma koja je pokidala i oduvala tanke niti civilizacijske svesti i kozmopolitizma.Zato je"Pepeo i prah"knjiga koja ne izvodi nikakve zakljucke,vec kroz intervjue daje taj nas"kratak pregled raspadanja".Kosi ugao citanja ove knjige sasvim jasno pokazuje da su rock delatnici imali vise razuma od politicara i da su se oni pitali do raspada bivse Jugoslavije sasvim sigurno ne bi doslo.Takodje je jasno da je najveca slabost knjige"Pepeo i prah"ujedno i njena najveca prednost.Slabost zbog potpuno promasenog trzisnog tajminga pojavljivanja,slabost jer govori o nijansama jednog tako malotiraznog segmenta kao sto je nazavisna rock scena i malo je verovatno da ce ova knjiga stici do velikog broja citalaca.
Njen najveci kvalitet se ogleda u cinjenici da ce ova knjiga u godinama koje dolaze samo dobijati na znacaju jer je dokument onoga sta je bilo i predstavlja preciznu registraciju pozitivnog razmisljanja makar jedne grupe ljudi(muzicara),okrenutost ka nekim normalnim civilizacijskim postulatima,a samom autoru uteha da je kroz profesiju makar za tren pruzio otpor ludilu rata a da pritom nije izneverio
osnovne principe novinarske etike.Ova nevelika,dotirana knjiga,bice dragocen vodic u nekim boljim vremenima kada ce period 88-98 biti velika mracna rupa istorije.Toliko snova i toliko prepreka.Toliko dobre volje,a toliko malo razuma.Toliko mnogo zidova,a tako malo izlaza.U civilizacijskom kontekstu pojava ovakve knjige je dragocena,tj.neophodna je.Mozda je ona i prethodnica za knjige koje ce se pojaviti na istu ili slicnu temu.Ona je bitan korak ka resavanju"kvadrature kruga"godina post-raspleta.
Ona je faktografsko stanje o tome ko je sta govorio,gde je bio,sta je radio,sta je mislio.Jednoga dana ona ce govoriti u korist istine u sporu emocija i interesa."Pepeo i prah"je hrabra knjiga poput onih sagovornika koji se nisu libili da kazu sta misle i osecaju(u vrlo nezgodnim vremenima),poput onih nosaca zvuka koji su bili produkt te nezavisne-alter scene,malotirazne i nepotkupljive.Iako su izgubili publiku,prostor i medije,ljudi kojima se bavi ova knjiga nikada nisu izgubili razum.Kreacija i komunikacija su monete koje nikada ne devalviraju.Koprivnica,Vinkovci,Beograd,Sarajevo,Skoplje,
Maribor...bila jednom jedna zemlja.Demolition Group,Arhangel,Majke,Lacni Franz,Overflow...kasete i
CD-ovi se i dalje vrte.Pisma su adresirana i odavno poslata.Ostala su svedocanstva i ocene u njima.
("Danas",Beograd)
Post je objavljen 03.09.2005. u 20:26 sati.