...Na sahrani"Najveceg od svih Srba",i sveta kog on predstavlja,nece biti samo jedna posmrtna kolona.
Jedna kolona,u ovom slucaju,podrazumevala bi masu zvanu rulja,opstu pometnju i kakofoniju.Posmrtne
kolone bice u formaciji rimskih kohorti.Srpska akademija nauka i umetnosti sacinjavace jednu od kohorti u prvom redu,na celu okrugli sto,a na stolu"Memorandum".Srpska pravoslavna crkva ima svoju posmrtnu kohortu u prvom redu,na celu"najduhovniji"nose krst,a na krstu razapet bogobojazljivi Srbijanac u narodnoj nosnji;u jednoj ruci puska,u drugoj ruci knjiga,a u ustima vlat trave,cackalica ili palidrvce.Anonimni glas cita izjavu dekana Bogoslovskog fakulteta SPC,dr Radomira Popovica:"Biblijsko iskustvo kaze da,ako smo hriscanski narod,a govorimo i pokazali smo kroz istoriju da jesmo,onda ne mozemo u senci Visokih Decana ili Pecke patrijarsije,sa srpskim imenom i oruzjem vrsiti nasilje nad bilo kim,jer Bog ce nas kazniti.Da li ce to biti preko NATO-a ili na drugi nacin...ali plata za greh je smrt,kao sto kaze apostol Pavle.Mi se moramo pokajati za nasa nepocinstva,jer ce nas sigurno stici bozja kazna"
Srpski pisci"mudro zbore"u svojoj kohorti,pod miskom nose "Memorandum".Na velikom krstu,u sredini,"Vreme smrti"Dobrice Cosica,na manjem krstu levo neko Beckovicevo delo,a na krstu desno neko od mnogobrojnih"skrabanija"vojvode Seselja,recimo"Vestica iz Tolstojeve".Na celu kohorte direktne akcije nalaze se gromade Socijalisticke partije Srbije,Jugoslovenske levice,Srpske radikalne stranke,Srpskog pokreta obnove,a iza njih svi drugi sateliti razvrstani po velicini-na kraju te kolone,po
zakonu velicina,je pepeo i prah.Srpski ekonomisti teturaju se u kohorti pod teretom debelih dzakova iz kojih ispadaju novcanice u apoenima od 10 000 000 000 dinara-zgazene novcanice ostaju iza njih.
Bankari ponosno pokazuju grudi,veste ruke srpskih tatoo majstora oslikale su njihova prsa portretima
Dafine&Jezde.Policijski i vojni generali,telohranitelji Slobodana Milosevica,na celu su svojih posmrtnih kolona,za njima koracaju staresine po cinu-obezbedjuju Gazdi bezbednost poslednji put.Beogradski
krem nosi blatnjave cipele i to je posmrtna kolona par exellences("Grumen zemlje sav od blata vredniji od zlata.U njega su stali svi dedovi i ocevi...")...
Negde daleko,na levom krilu prvih posmrtnih kohorti nalazi se rock-posmrtna kohorta.Krst nosi Petar Popovic,disu mu za vrat etablirani beogradski rockeri i ekipa odabranih rock novinara.Radomir Mihailovic
Tocak kadi.Dva koraka iza etabliranih beogradskih rockera su etablirani rockeri iz drugih gradova,10
metara prazno pa etablirani rockeri iz medjuprostora.Ne zna se tacno uz zvuke kojih posmrtnih marseva ce ici druge posmrtne kohorte iz prvog reda,za posmrtni rock-mars sigurno je,pogrebni rock-orkestar izvodice pesmu"Samo sloga Srbina spasava".Petar Popovic ce,bolje od svog glasa,cuti samo glasove Bore Djordjevica,Bajage,Dejana Cukica,Neleta Karajlica,Djuleta iz"Van Gogha"i Djordja Davida.
Pratnja Simfonijskog orkestra u prepunom sastavu i dupke-punog hora Darinke Matic-Marovic bice tesko ostvariva,ali ne i nemoguca,uz dobru organizaciju i zavidnu kondiciju.Jednom recju,malo ovde,
malo tamo,pa trk vamo,pa trk tamo.
Slobodan Milosevic je,za razliku od svojih politickih prethodnika Srba,jedini Vodja"nebeskog naroda"koji je taj isti narod vodio sa dubine od 76 metara.Navodno,na toj dubini je skloniste koje je izgradjeno za dozivotnog predsednika Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije.Mirko Kovac smatra da predsednik SR Jugoslavije zivi u"unutrasnjoj tudjini":"U savrsenoj praznini,sam po sebi praznina;stvor bez emocija,bez osecaja za stvarnost,bez poznavanja svijeta i bez ikakvih relacija sa svijetom,moralno posve tup,ali sa nagonom za moc i voljom da dirigira zlom pa makar i u rusevinama,u domu bez krova.
I uvijek ce imati sljedbenika dok god je protiv,a uvijek ce biti protiv nekoga i protiv drugoga,sto je
najbolje da se u njegovu carstvu nitko ne suoci sa samim sobom.Privlacna moc njegova fasizma jest u tome sto oslobadja svoje pristase svake odgovornosti i nudi punu slobodu uzivanja u zlu."
Na kraju,neka bude evolucija jednog grafita,jednog od simbola svih zidova Druge Vojvodine.Neka bude
"Na kraju krajeva",skraceno svedocenje Dusana Petrovica objavljeno u novosadskom"Nezavisnom".
Podnaslov svedocenja:"Palimpsest identiteta".Palimpsest je pergament(Vujaklijin leksikon,prim.autora)
sa koga je,u doba oskudice u pergamentima,prvobitni tekst izbrisan pa napisan nov;pomocu hemijskih
reagencija cesto je moguce procitati i raniji tekst;kodeks reskriptus:"U vreme nacionalnog fermentiranja Srbalja i ostalih donjih Slavena,pocetkom 1990.godine,nepoznati novosadski autor grafitom je presekao sve nedoumice vezane za sopstveno osecanje pripadnosti i na jednom grbavickom zidu napisao:Ovo je
Jugoslavija.Istovremeno,SFRJ se sve neumitnije rastakala na malim ekranima,pa je pomenuti grafit ubrzo zasijao nekom neodlucnoscu i nekome se ucinio kao javna sramota.Nadiruci pusti duh se na istom zidu ovaplotio precrtavanjem imaginarnog Jugoslavija i dopisivanjem izvesnijeg Srbija.Medjutim,
identitet je varljiva kategorija pa ni ovaj natpis nije doziveo da izbledi,nego su nova osecanja ponovo nasla izraz na istom mestu u tekstu:Ovo je Vojvodina.I opet,zemlja se sve vise sirila,a emocije postajale sve nepouzdanije,pocelo se verovati samo u ono sto je pred nosom,pa se neko ili nesto(na ovim
meridijanima vazda su aktualne price o natprirodnim silama),okrenuo/okrenulo cistom lokalpatriotizmu
kao najsigurnijem utocistu duse i zid na Grbavici je uskoro nosio natpis:Ovo je Novi Sad.Da li?...
Osetila se potreba da se ostrije definisu stvari pa se nepoznati X setio:Ovo je Grbavica.I tu zaista nije
ostavljeno puno prostora za gresku.No,nesto je nedostajalo toj obrnutoj piramidi ocekivanja na grbavickom zidu,neka tacka koja bi okoncala traganja za identitetom i ispostovala interpunkcijska pravila svesti i savesti.I pobrinuli se dogadjaji i reci da se ona stavi.Tacnije,srucila se s neba poput projektila:
u noci 24.marta 1999.,kada su nad Novim Sadom zabrundali avioni,famozni Neko-opet radi efikasnosti
teksta,zamislimo-odmah nakon prve detonacije silazi(u papucama?)pred onaj zid smehoplaca,precrtava poslednji natpis i u trenutku potpunog suocavanja sa Istinom zapisuje:OVO JE KURAC."
Post je objavljen 03.09.2005. u 00:51 sati.