Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Hijerarhija

Ili - gdje ste vi?

Image Hosted by ImageShack.us Ne znam kakav kod vas osjećaj izaziv riječ hijerarhija, ali nemoguće ju je izbjeći u raznim sferama života, od obitelji, posla, provođenja slobodnog vremena pa i politike. O ovoj zadnjoj neću danas, iako znam da su vam te političke vode jako mile. Image Hosted by ImageShack.us

Sjećam se jedne pomalo karikirane priče u kojoj je jedan fizički radnik (bez završene škole) kada je morao nešto napraviti rekao «Neću ja to raditi, vidi onih kako šeću sa rokovnicima». Smiješno mi je ponekad stvarno gledati i slušati neke ljude koji hoće neku utopijsku ili još manje vjerojatnu «pravicu». Onaj kome se nije dalo učiti i tko nije završio srednju školu ne može očekivati ured, po mogućnosti s pogledom, i tajnicom dakako. Zgodnom. Image Hosted by ImageShack.us Jednako tako medicinska sestra ne može očekivati imati doktorsku plaću. Nikoga ne spriječava da postane u životu ono što želi. No, zamjerati drugima ono što netko sam nije u stanju je sve samo ne pošteno. Osim toga, moje je mišljenje da uspjeha u poslu nema ako se ne zna tko je tko u poslovnom sustavu. Mogu se pomiriti i sa onim «talijanskim» modelom kojega ste neki zagovarali, ali čak i u njemu se zna tko je tko.

Ako govorimo o sportu, onda je i meni kao i ne baš prestručnoj (ublažavam neznanje) jasno da ni tu ne može postojati anarhija. Tu je trener, a ako je riječ o timskom sportu uvijek postoji onaj «glavniji» igrač. Sigurno se sjećate kako nam je izgledala nogometna reprezentacija sa Bobanom na čelu. Vjerujem također da među vama ima puno «ćiroobožavatelja». Image Hosted by ImageShack.us

Odnosi u obitelji su posebna priča. Možda da krenem od onog odnosa roditelji – djeca. Podrazumijeva se da kad govorim o tome ne mislim na iskorištavanja djece, niti išta neljudsko. Možda ću stvari gledati drugačije, ako jedan dan budem imala vlastitu djecu, ali gledajući iz perspektive nekad djeteta odgojenog u ne prestrogoj obitelji, moram reći da sam za hijerarhiju. Onu s mjerom. To znači da roditelj poštuje svoje dijete, dijete poštuje roditelje. I pri tome se zna tko donosi odluke. Sigurno znate kako izgleda kad se mama i tata ne slažu oko nečega i kako dijete zna to koristiti. Mama i tata ne bi trebali biti u hijerarhiji u takvim situacijama, a posebno ne na očigled djeteta.

Kada je riječ o odnosu između muškarca i žene u vezi ili u braku, ravnopravnost je nužna. Generalno gledano. Ali mišljenja sam da se u različitim područjima pojedinac (neovisno kojega spola) ponaša više ili manje dominantno, ovisno o svome karakteru. Ukupnost svih djelovanja, matematički rečeno, morala bi na kraju «jednadžbe» biti jednaka s obje strane. Evo konkretno. Ne znam kako je kod koga organiziran kućni proračun. Ali dobro je da postoji jedan član obitelji koji njime rukovodi. Da, sviđa mi se ta uloga kućnog ekonoma, mislim da bih ju preuzela. Image Hosted by ImageShack.us U odgoju djece, posjetu roditeljskim sastancima može «dominantniji» biti drugi roditelj. Postoji bezbroj malih sitnica u kojima nam više paše biti dominantan ili nedominantan. Ono u čemu bi se trebalo razumijevati je komunikacija. To ne znači da je time određena jednaka količina izgovorenih rečenica, jer jasno vam je da je tu omjer na ženskoj strani. Da baš kad smo kod brojeva, koliki je 1:3, 1:4, ili? Image Hosted by ImageShack.us Riječ je o razumijevanju govora onoga drugoga. Ne samo govora ustima, nego govora pogleda, geste, pokreta.

Već sam spominjala metropola-gradonačelnika Bandića i jednu od njegovih izjava koja mi se baš svidjela. Rekao je da muškarci vole biti glavni vani, ali da se zna tko je glavni doma. Image Hosted by ImageShack.us Ne mora to biti uvijek baš tako, niti to mora biti pravilo. Ali to je samo dokaz da mora postojati balans. Neka opća ravnoteža bez koje teško da može dobro funkcionirati veza.

Mislim da je hijerarhija i bez nametanja svuda oko nas, od nje se pobjeći ne može. Jer to bi značilo bježati od vlastitih osobina. Ostaje nam da izaberemo hoćemo li surađivati jedni s drugima dominirajući negdje i nedominirajući drugdje. Ili ćemo izabrati gubiti se u želji za vječnom i sveprisutnom dominacijom, ili pak biti uvijek vođeni od nekih drugih nalazeći se na margini kad je donošenje bilo kakvih odluka u pitanju.

p.s. Dok sam tražila odgovarajuću sliku, doslovno sam naletjela na jednu koja me gotovo oduševila onime što sam htjela reći. Poglavica indijanskog plemena i ono što on predstavlja – glavnoga. A s time – mudrost, poštivanje, iskustvo, domišljatost – nije li dobro da smo dominantni upravo tamo gdje smo poput poglavice? Uvjerena sam da svatko od nas ima područja gdje može biti poglavica, i područja gdje to ne želi biti i gdje prepoznaje sposobnost drugoga da to bude.


Post je objavljen 02.09.2005. u 22:25 sati.