Pregled posta

Jednom je Sir Alfred J. Hitchcock izjavio da je u Zadru doživio jedan od najljepših zalazaka sunca. Ja se ne bi složio. Čovjek nije bio na Andriji. Ovaj zalazak Sunca je uistinu jedinstven, zavisno o godišnjem dobu, svaki zalazak je specifičan. U sredini je otok Mljet, udaljen 12 Nm, pa kad se poklopi da Sunce zalazi u njegovoj blizini, to je tek nešto, i zvuk jata lastavica, koji jednostavno čovjeka umiruje. A zora? Zora ima svoje karakteristične boje – nema ništa ljepše nego ustati se ujutro na Sv. Andriji i vidjeti što sve može lom svjetlosti…

Napokon da ovjekovječim ono što mi je u glavi stajalo cili život, jer malo tko da će inače virovat da je na Sv. Andriji ovo sve zaista ovako. Konačno, čekao sam i dočekao - isplatilo se. Ovaj put bez previše priče, podilit ću tu lipotu i s Vama; nadam se da će Vam se svidjeti i da ćete uživati kao i ja, što sam bio tamo i ove snimke fotografirao, jer znam da često slika govori tisuću jezika...


Mljet, kad ga vidite sa Sv. Andrije...


Još dok niste sigurni za koji će obzor zaći...


Kroz prozor hodnika, di sam nekad s roditeljima živio,
a sada živi Talijan - pitate se jesmo li bili svjesni di živimo,
ja odgovaram - jesmo, cilo vrime!


Koliko puta sam s ćaćom ovaj prizor gleda iz ferala...


Ovo sam se pitao, hoću li uhvatit; kao lampa na zidu - Sunce kao da hoće još malo ostati s nama...


Bez riječi


Konačno, zalazak za rubove elafitskog otočja na zapadu...


Bez riječi


Iako je zašlo Sunce, ovdje nije kraj...


...jer osim raznih boja, koje se u sumrak izmjenjuju velikom brzinom...


...i lastavica, koje započinju i najavljuju tipično ljetnje predvečerje,...


...na lanterni sad započinje drugačija borba...


...ona od svjetlosti protiv tame...


...koju započinje čovjek (danas bez imalo romantike stroj), paljenjem ferala; točno u sumrak...


...i tako, otkad postoji, uz povremenu pomoć mjeseca, zajedno razbijaju tamu, da pomorci budu sigurni, kuda trebaju ići... ;)