Kosmar traje i traje i traje... i postaje sve gori.
Nema iznenadjenja, samo soka, tuge, bijesa, jada...
Predivni grad, strahotno siromasan. Politika kao u banana republici, pauperizirani narod, saka bogatuna na slikovitim plantazama.
Komplicirano je to: crni grad Demokrata u bijeloj drzavi Republikanaca; omrznut od domacih, voljen od stranaca; Francuzi su ti koji obozavaju crni blues i jazz, Pariz je primio crne muzicare rasirenih ruku, na Dubokom Jugu svako crno lice samo je opasni stakor, inficiran tko zna cime--od sifilisa do revolucije.
Utopiti ih.
Neka se utope.
Baton Rouge se pjeni i prijeti i mase puskama na izbjeglice iz New Orleansa koji su poceli prositi po ulicama; Baton Rouge "nece dozvoliti da ga zaraze kaosom".
Jedan novinar kaze da je vidio samo cetvoro bijelaca medju gomilom od 23 000 u Superdomeu.
Svijet ne moze vjerovati da je supersila krila takvu neimastinu... da sada pokazuje takvu nemoc i nesposobnost u spasavanju.
Ne nedostaju moc i sposobnost, vec volja.
Americi sirotinja sluzi za punjenje topova, njeno spasavanje je bespredmetni apsurd.
Post je objavljen 02.09.2005. u 16:32 sati.