Daklem, kad nema trt-mrt 200 metara dalje od najbliže ginekološke ambulante, jedina šansa da sačuvam ovo malo mozga što mi je preostalo jest u čitanju lijepe i manje lijepe literature.
Tako sam u posljednjih mjesec-dva pročitala sljedeće naslove i sad ću vam iznijeti kritičke dojmove. Tko preživi, pričat će.
Počnimo s Miroslavom Krležom - "Na rubu pameti".
Sudeći po dosadašnjem tempu iščitavanja ovog hrvatskog klasika, Krležin ću opus završiti tek pod stare dane. Činjenica je da u Krleži ne uživam, ne dijelimo "senzibilitet", no isto je neosporna činjenica da nitko u hrvatskoj književnosti ne pokazuje takvo poznavanje, toliki 'insight' u malograđanski mentalitet sjevernih Hrvata. Bez obzira radilo se o 1918., 1941., 1989. ili 2005.
Evo par citata:
"Okruženi ruljom zbunjene, neobrazovane, sitničave, kratkovidne, ograničene, lukave poluinteligencije, mi trebamo najmanje hiljadu ljudi koji strahuju pred svojom moralnom mišolovkom: da se jednoga dana ne ulove u svom vlastitom protuslovlju u formi bilo kakvog društvenog uspjeha koji će zapravo biti negacija svega onog što nama danas izgleda idealom. Jer ne može nama idealistima biti ideal da postanemo bogati nitkovi koji se tove na slanini svoje vlastite mišolovke: na visokim administrativnim mjestima, na ministarskim foteljama ili po bankovnim ravnateljstvima. To ni u kom slučaju ne smije biti jedini rezultat ovog kriminalnog pokolja, jer takav način narodnog oslobođenja ne bi bio nikakvo oslobođenje!".
Ili:
"Vi ste se od 1914. do 1918. u svojoj zaključanoj sobi četiri pune godine osjećali u savršeno zrakopraznom prostoru, i to s potpunim pravom. Ja ne tvrdim da je inteligentnije bilo gubiti svoje vrijeme na frontama, ali kad ljudi ratuju, bolje je ratovati s njima, pa bilo to ne znam kako bezglavo, nego gubiti živce po samotnim sobama, pogotovo kad je čovjek tribun, javni radnik, političar, pokretač, šef-redatkor".
Ili:
"Ima situacija u životu kada zaušnica pada po dubljem zakonu životnog kontrapunkta, a tko za takve stvari sluha nema, tko moralizira nad skandaloznim vladanjem živčano prenapetih glupana koji se tuku po javnim lokalima, takav moralno gluhi pojedinac obično nema fantazije. Dvadeset milijuna mrtvaca za takve moralno gluhe filistre znače potpuno normalnu, svakodnevnu pojavu, a dvije pljuske u kavani, za vrijeme koncerta, dokazi su ludila".
Krleža poznaje svoje jato - "S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo".
Post je objavljen 02.09.2005. u 13:38 sati.