Silva je u moj stan ušla kroz nekoliko krigli pive. Da nije bilo te poticajne tekućine ne bi ona ušla niti kroz velika vrata, a bome ni na sporedna.
Iako svibanjski, dan je bio hladan kao da je veljača, kiša je padala na mahove, a ulice su bile pune lokvi. Oblačno i sivo, kao i većina fasada u ovome gradu. Pratio sam prijatelja koji je brzim vlakom odlazio u svoj kraj, a ovaj tmuran dan je odabrao za poslovni sastanak u metropoli. Kako to obično biva, sastanak traje dok ne završi poslovni ručak, a onda kuda koji mili moji. Budući da sam ja poslovnjak s dušom, što u današnje vrijeme nije jednostavno naći, rado sam prijatelju, a ujedno i poslovnom partneru pravio društvo do polaska njegovog vlaka.
Nakon ručka protegnuli smo noge po mokrim ulicama velegrada, a onda natjerani hladnoćom i punim mjehurom potražili toplinu i olakšanje u kafiću nadomak Glavnog željezničkog kolodvora. Otvorivši vrata zapuhnula nas je gostoljubiva, zadimljena atmosfera. Nekoliko žena nezanimljivog izgleda sjedilo je u polupraznom prostoru sa stolovima. Muškarci natiskani oko šanka nisu skidali pogled s pipničarke. Čak i oni naizgled nezainteresirani nisu sjeli za prazan stol, radije su cupkali u napućenom dijelu.
Silva je bila djevojka s naslovnice. Djevojka iz šoferske kabine profesionalnog kamiondžije. Djevojka s duplerice. Djevojka iz rubrike osobni kontakti Plavog oglasnika. Ponude pod broj. Crna mamba bujnih grudi. Big bubless. Sedmica. Bomba. Njen nježan ugriz ukroćuje strast na nezaboravan način. Čita tvoje skrivene želje. Silva je bila pipničarka u kafiću koji nikada nije bio prazan.
Prijatelj i ja sjeli smo za prazan stol u gotovo opustjelom dijelu kafića. Iz džuboksa je dopirala treštava glazba, koliko se sad sjećam bili su to Clashovci, ali odmah iza njih netko od pucupkujućih je stavio Mišu Kovača. No, nama to i nije bilo važno. Ispraznivši mjehure u zahodu koji je imao tabelu za potpise vezane uz održavanje čistoće te prostorije, ali je unatoč tome zaudarao po ustajaloj mokraći, vratili smo se za naš stol. Pričekali smo neko kraće vrijeme dok je pipničarka našla vremena da nas posluži. Bila je sama, kolega je bio na bolovanju, operirao je vene na nozi. Naručili smo dvije velike točene i zajedno s ostalim muškarcima, iako iz veće udaljenosti, promatrali Silvine podrhtavajuće grudi. Ne, nije se predstavila, čuli smo kako joj se obraćaju imenom. Činilo se kao da je prisna sa svima. Uostalom, sve je to dobrodošlo u zanimanju poput njenog.
Zapalili smo svaki po cigaru. Promatrali smo Silvu. Slušali smo zvuke s džuboksa. Zapalili smo još po jednu. Naručili smo još po jednu veliku. Pretresali smo po današnjem poslovnom sastanku. Jer nismo imali što drugo za pričati. Ostali smo bez cigara. Naručili smo još po jedno veliko i cigare. Za svakoga po kutiju. Otišli smo u zahod. Tako je proteklo nekoliko sati. Do Antinog vlaka.
Otpratio sam Antu do perona. Onda sam se vratio u kafić kraj kolodvora jer mi je mjehur ponovo bio pun. Bilo mi je neugodno mokriti uz drvo. Kao pas. Stol za kojim smo sjedili bio je slobodan. Sjeo sam. Uljuljkala me toplina i maligani u meni. Oko šanka je i dalje bila gužva. Silva me primijetila. Koketno je upitala «još jedna točena?», klimnuo sam potvrdno. Pa zatim još jedna. Možda još poneka.
Oko šanka se raščistilo, nisam ni primijetio kada. Silva je otvorila vrata kako bi ušlo malo zraka. Ili kako bi dim izašao van. Ne znam. Noge su mi bile teške. Kao i mjehur. Krenuo sam prema toaletu i spotaknuo se. Održao sam ravnotežu. Kad sam se vratio Silva je sjela za moj stol. Bio sam posljednji gost te večeri. Nalaktila se na stol, lijevom rukom pridržala vlastiti obraz , okrugle grudi položila na karirani stolnjak. Nisam znao što bih točno trebao reći, i bih li uopće trebao. Zato sam samo pitao «kako si?». Rekla je «dobro, a ti izgledaš nekako umorno i pokislo, kao da bi ti trebalo malo odmora i topline». Nasmiješila se svojim tamnim, jako našminkanim očima i dugim crvenim noktom lijevog kažiprsta prešla preko moje prosjede brade. Zbunio sam se poput školarca. Ali nisam htio pokazati, ja sam poslovnjak na povratku sa sastanka! Ili nije opazila, ili se pravila da nije, samo se nagnula glavom prema meni, oslanjajući se na grudi koje su pri njenim kretnjama izvirivale kroz dekolte. Osjetio sam njen dah. Da sam bio trijezan ne bih si dopustio ovako bliski susret. Bila je ogromna. Bio sam pripit. Možda i malo više. Nisam mogao uzmaknuti, ja sam muškarac. Pijani muškarac. «Sviđaju mi se muškarci poput tebe», rekla je» Uzbuđuju me», nastavila je..Hladan zrak me oplitao po nazeblim i mokrim nogama. Malo više mi je bilo toplo.
Silva se požalila da joj je otišao zadnji autobus. Svakodnevno putuje. Ponudio sam se da ću je odvesti doma. Uzela je torbicu koja je stajala iza šanka i izvadila papirnate maramice. Još je neko vrijeme čeprkala po torbici, a onda je izjavila «ne mogu naći ključeve». Rekao sam da prespava kod mene. Grudi je dokotrljala do mojih ruku i blago se osmjehnula. Toplina mi se razlila po šakama. Preplavio me val sreće. Silva je napravila neki brzinski obračun, zaključala kafić i bili smo u vlažnoj zagrebačkoj noći. Zapljusnut svježinom noći upitao sam se što mi je bilo maločas. Nema uzmaka, ja sam muškarac. Silva je ušla u moj auto. Uključio sam radio jer nisam znao što bih rekao. Ona je pričala neku svoju priču, ja sam samo gledao cestu. Ali njene grudi su bile i u retrovizoru i odražavale se u prednjem staklu auta. Osjećao sam kao dišu kraj mene. Doveo sam je u moj stan. Rekla je da ne voli spavati sama. Boji se noći i nepoznatog prostora. Mene nitko nije pitao bojim li se ja. Krenula je prema kupaonici, ali zaustavila se na pola puta. Tek sada pitam se zašto. Očima je prelazila po stanu. Rekla je da imam iste zavjese kao i njena mama. Silva nije stala u moju pidžamu, bila je prevelika. Svukla se i legla u donjem rublju. Ja sam obukao pidžamu. Poželio sam joj laku noć i okrenuo se na stranu. Okrenuo sam joj leđa. Pripila se uz mene. Da ne bude sama, kako je rekla. Osjetio sam njen trbuh, njena koljena, njeno sve. Njena crna kosa poput hobotnice se uhvatila za moj jastuk, gurnula je jednu nogu ispod mene i njena su me bedra stegnula da se nisam usudio ni pomaknuti. Sve se dogodilo u trenutku. Pitao sam «Silva, zar nisi pospana nakon napornog radnog dana?» Nije odgovorila. Prebacila se preko mene i okrenula me na leđa. Opirao sam se, ali ona to vjerojatno nije ni primijetila. Bila je ogromna. Morao sam nešto učiniti, ja sam muškarac. Sjedila je na mojoj zdjelici i lagano se njihala. Njene duge vlasi škakljale su me po licu. Okretao sam glavu na jednu pa na drugu stranu. Držala me za ramena. Crveni nokti usjekli su se u materijal pidžame. Tiho je stenjala. Morao sam nešto učiniti. Dotaknuo sam joj tople, meke grudi. Bilo je ugodno i uzbuđujuće. Više me nije bilo strah. Pridigao sam se koliko je to bilo moguće jer me i dalje držala za ramena i gurnuo lice između dvije lelujave lopte. Rukama sam je obujmio oko bokova i pritisnu na sebe. Tada je počela vikati «ne, ne, ne» i odgurnula se od mojih ramena. Bilo je prekasno. Preplavilo me nešto toplo, njeno.
Plakala je. Rekla je «Tako mi je neugodno, tako neugodno…uvijek se to dogodi kad dođem u nepoznatu kuću…» Dodao sam joj torbicu. Izvadila je maramice i obrisala suze. Ja sam ustao i promijenio pidžamu. Noć sam prespavao na podu. Držeći moju bojažljivu neznanku za ruku.
Post je objavljen 02.09.2005. u 12:56 sati.