Marketing
Jadan 8. mjesec...
koji nije imao skoro nikakva obilježja ljeta! Više je ličio na jesenske radosti na kiši, uz grmljavine, lom grana, paranje materijala predšatora u kampu i sveopći potop... fuj...
I opet je Dema zadesila boleština... siroće malo... dobio je afte u grlu, virus koji (ja to laički pišem-neznam točno) nažalost nema lijeka-već se mora čekat da samo od sebe traje a izgleda ovako:
- temperatura 38,5 - 39,5 - bez mogućnosti sniženja
- plač od boli 24 sata
- frka jer nemože niti jesti niti piti dok se upala ne smiri... (2 dana nije jeo niti pio!)
Ukratko, 2 dana smo svi samo čekali da popije barem turbo zašećerenog čaja jer bi u protivnom nakon 3 dana morao u bolnicu na infuziju. Njega boli, a nama se srce trga. Bili kod doktora, zvala i njegovog pedijatra i nažalost mogu se dati neki sirupi i antibiotici ali nema pomoći. Kad padne temperatura-znači da virus jenjava i tek onda počinje oporavak. Opet sreća da je 3. dan negdje po puteljku Dem susreo neku djevojčicu koja je jela kokice i maznuo joj par komada (to nisam vidjela). A nešto kasnije ja vidim čuči mrvica na puteljku i trpa nekaj u usta s poda!
MA TRPAJ SINE KOLKO OČEŠ-NEMA VEZE KAJ JE S PODA! odmah mu uvalila hrenovke koje smo skuhali nešto ranije i sve počeli skakutati od sreće kad je strpao cijelu hrenovku u usta! NAŠOJ SREĆI NIJE BILO KRAJA!!!! NAPOKON JEDE!
U ta dva dana agonije plača, nespavanja, bezuspješnog tješenja, tata je bio divan... kao i cijelo to naše zajedničko ljeto. Ja sam bila s Demom neprekidno, a on je preuzeo sve ostalo. I spremanje i kuhanje, i nabavku-MA SVE!
Volim te radi tih malih a bitnih stvari, radi toga što me živciraš i ljutiš. Jer me daviš i veseliš i nasmijavaš i tješiš, i radi svega toga i još hrpetinu nenabrojenih stvari. Uostalom-znaš to!
Post je objavljen 02.09.2005. u 11:07 sati.