Marketing
Sarajevo V
Ovaj post posvetit ću dvjema stvarima koje su mi se naaaaajviše svidjele u Sarajevu – Aladinkama i Inat kući...
Aladinke...
...su cipele karakterističnog izgleda, samo ime može vas navesti da zamislite kakvog. Inače mi se sviđaju stvari orjentalnog izgleda, a kada mi je M pričala da se u Sarajevu mogu kupiti takve cipele, ručni rad, koje su svake unikatne (nema dva ista para) odluka je pala – u Sarajevu moram kupiti Aladinke!
A sad priča o Aladinkama...
Pravi ih jedan čovjek koji već godinama ima radnju naravno gdje drugo nego na Baščaršiji. Radnja je stara tko zna koliko jer se posao prenosi s koljena na koljeno.
Aladinki ima raznih, platnenih, kožnih, cipela, ravnih šlapica, šlapica na petu, čizmica, svih mogućih boja i šara – teško je izabrati. I donedavno su bile jako jeftine. A onda je u Sarajevo došao gospodin Cavalli, talijanski modni dizajner i vidio Aladinke i svidjele se one njemu i napravio ugovor s majstorom da mu za novu kolekciju napravi određeni broj pari, naručio u kojim bojama, a jedini uvjet je bio da se nigdje ne pojavljuje majstorovo ime. Majstor je svoj posao odradio, Cavalli naštancao na njegove Aladinke svoje etikete i prodaje ih u Italiji po tko zna koliko stotina eura (kao što rekoh ne postoje dva ista para).
Nakon toga Aladinke su došle na glas pa je i majstor povisio cijene ali još uvijek nisu skupe za nešto takvoga – kožne cipele 120 KM (1 km = cca 4 kn), šlape na petu 90, ravne 85, a platnene su jeftinije. Ako hoćete Cavallijevu etiketu možete ih kupiti u Italiji za nekoliko stotina eura kao što rekoh, meni etiketa nije važna pa sam sva sretna kupila jedne, predivne šlape na petu. Evo ih...
Moje slatke Aladinke - još sam u fazi kad ih samo gledam i divim se, nekako mi žao obut ih...
Evo napravila sam malo bolju fotku, sad se lijepo vide...
E sad, moram reći sljedeće, ja sam jaaaako željela cipele, ali na moju veliku žalost, najmanji broj je otprilike veličine 37 a ja nosim 36, tako da nisam baš mogla puno birati. Ljubazni gospodin u dućanu mi je rekao da je majstor ters i da ne želi napraviti manji kalup (ters-teško je objasniti značenje, to je osoba na svoju ruku, nezgodne naravi, tvrdoglava, hirovita, puno toga istovremeno...). zato ja ovim putem apeliram na dragog gospodina majstora da napravi manji kalup i ja odmah dolazim po cipele!!! Pliz gospon majstor, pliz!!!!
Inače, isti gospodin mi je rekao da su svojevremeno u Zagrebu Aladinke prodavali oni koji se bave Paciotti cipelama, a ja sam se onda sjetila da sam obilazila taj izlog stalno, ali se nisam ni usudila ući pitati za cijenu jer su vjerojatno bile preskupe.
A sad Inat kuća...
To je kuća za koju svi znaju, posebna je jer je preseljena, ciglu po ciglu, s jedne strane Miljacke na drugu. Naime, kada se gradila Vijećnica ta kuća je bila na predviđenom mjestu pa je trebala biti srušena, međutim njezin vlasnik se zainatio i nije dao da se kuća sruši nego ju je ciglu po ciglu prenio na drugu stranu Miljacke (zaboravila sam napomenuti da je cijelo Sarajevo ispresijecano Miljackom i ima puno mostova koji spajaju obale). Tako je dobila ime Inat kuća, a danas je restoran, prekrasno uređen, s tipičnim bosanskim detaljima i domaćim specijalitetima, stavljam kao još jedan MUST!
Inat kuća
Pogled niz Miljacku s mosta uz Inat kuću (odmah s druge strane mosta je Vijećnica)
Ovo je iznutra, onaj polukružni, drveni, zeleni dio koji se vidi na slici izvana...
...a ovako izgleda kad sjednete u njega i pogledate gore
Hrana je bogovska – ćevap, šiš-ćevap, hadži-ćevap, sitni-ćevap, begova čorba, pite... evo opet mi cure sline kad se sjetim. U Inat kući svakako preporučam da probate begovu čorbu, fenomenalna je i vrlo zanimljivi sok od čempresa.
Post je objavljen 02.09.2005. u 09:28 sati.