Idem peticom s posla u pravcu Držićeve. U isti tramvaj ulazi u Vukovarskoj i Zvonac.
'Kam mladi gospon ide?', ga pitam.
'U Držićevu u knjižnicu. Tam deca igraju go.', mi je odgovoril.
'Go! Čul sam o tomu. Baš me zanima. Bum s tobom išel tam, da vidim kak se to igra.'
I tak smo skup nastavili. Nekak smo se skinuli jednu stanice prije. Tak bi to rekli stari Zagrepčani. Se sećam kak se to navek v tramvaju čulo:' Milostiva gde se skidate?'. Za one kojima to ni jasno, v prevodu bi to bilo: 'Gospođo gdje izlazite iz tramvaja?' Smo se tu jednu stanicu prošetali i pripovedali o nastojećim događanjima. Konkretno smo se nekaj kak dogovorili o kvalifikacijama za popunjavanje mjesta u završnici prvenstva Hrvatske. Ima još nepopunjenih mesta za finale u konkurencijama mladih do 12 godina starosti i u konkurenciji djevojčica, tinejđerki i žena. Zvoni mi mobitel i pita Fran: 'Di ste vi sad?'. 'Tu smo blizu, evo nas.', ja njemu. Su deca već nestrpljiva.
Su mali već sve pripremili za go. Leon Josip me odmah hvata za jednu partiju. Smo se nas dva dogovorili o popravljanju njegovog nadimka. Sam mu rekel, da me jedan čitatelj bloga upozoril, da je za njega ni dobar nadimak Elđi, jer bi to značilo LG, a on je LJ. Bi ono drugo trebalo biti đej. Rekel sam mu zato, da bi to onda trebalo biti Elđej. To bi se onda pisalo kak eLđeJ, da bi se i velka slova vidla. Se on s tim složil i rekel, da mu je bolje eLđeJ nek Elđi. Al mi kamenjari znamo zakomplicirati, ali se i v tom snaći. Odigrali smo našu partiju i eLđeJ je moral iti.
Zvonac i ja smo složili dve grupe. To je navek tu tak i zapraf nismo niš slagali. Deca su se sama rasporedila. Znaju di ko spada. Si ja samo mislim, da bi ove jače cure trebale već igrati pravi go na velkoj ploči. Se one zapraf nedaju. Veliju da bi rajše ovak na zarobljene. Sam Zvoncu rekel, da nek one polako ideju na prostor. Je tak i napravleno. Su one međusobno morale igrati go, al na maloj ploči 9x9. To je kakti neki prelazni oblik. Su na to pristale. Su morale, jer drugače nebi išlo. Kaj ih muštramo. Nedamo deci da se igraju kak oni hočeju. Si mi mislimo, da je to za njihovo dobro. Se nadamo da deca nebuju rekla: 'Stričeki nemojte nam više pomagati.'.
Ja sam se zanimal z ovim jačim haharimo. Znam da mi neju zamerili, kak sam ih tak nazval. Se mi razmemo. Pak ih je četri. Su tu Nikola, Robi i standardna braća Pejanović. Smo zmišlali brojeve za startni redosled, jer bez njega se nebi znalo gdo z kim igra i kad. Je prvo Nikola igral z pet fore z Robačom. Su se dečki smijali kak sam Robija tak nazval na blogu. Im je to nekak hercik. Pa nek onda bu! Robi nema niš protiv. Sam ga pital. U toj partiji je pak bilo zaletavanja, al se je zišlo na Robačovu pobjedu. Bilo je 22,5 poena za njega. V drugoj je Fran dost brzo vlovil Filipovu hrpu kamenja. Se Fičo zafrknul. Je krivo nametal kamenje, a Fran nebi bil Fran, da to ne pomanđa. Je on za to pravi tehničar. I tak su se Fran i Robi odmah odlepili po bodovima.
V drugoj rundi su naleteli Fran i Robi jen na drugoga. I ovu makljažu je dobil Robi, pa čak z dost puno poena razlike. Bilo je 67,5. Filip je protiv Nikole rutinerski delal poene. Je na kraju zišlo na 85,5. Nis mogel, a ne reči Nikoli, da on ipak igra se bolje i bolje. Ide to njemu, al svako tolko se kakti zaboravi i sve upropasti. Bi trebal stalno paziti; celu partiju.
Evo i zadnje runde. Robač vodi. Je sad njemu na redu Filip. Su se danas malo porječkali. Čist je lepo, da se to na tom zaustavi. Su se oni znali i pokefati, al već po malo vidiju, da od toga nema neke koristi. Si lepo sedneju za partiju, pa nek se vidi dgo je kakav. Ovu partiju je Filip čist lepo spelal do pred sam kraj. I kad je samo trebalo završiti i pobediti, je napravil grešku. Je zgubil nekaj kamenja i partiju. Bil je jako nesretan i nezadovoljan z svojom igrom. Me ipak ni prosil, da ga bacim v slabiji kyu. To smo već rešili, da niš od takvih stvari. Je još dugo premetal po ploči kamenje, da bi našel kaj je trebal napraviti. Je i mene pital, pa sam mu rekel, kaj je trebal. Mu se činilo kak je bedast, al sam mu rekel, da to ni niš grdoga. Biti bedast je normalna stvar, a jako je dobro da je to videl. Sad more lepo nekaj napraviti, da se ta bedastoća malo zmanjša. Doznati da si bedast je dobar temalj za to promeniti. Oni koji to neznaju se nemreju svojom voljom popraviti, jer kaj bi menjali. Zapraf je dobro znati da si bedast, al se ne baš pomiriti z tim. Nigdar nebu da nebumo bedasti, al bumo ipak sve bolji, ak se malo potrudimo. Vu zadnjoj partiji je Fran fajn zmazal Nikolu, koji se već malo i umoril.
Na kraju je redosled bil ovak: