ide rasplet. ti mater i suvremenim bajkama! okej...znači gledamo se hipnotizirano mjesecima. to je bilo prije tri godine. nemremo bit skupa jer smo oboje u vezi (al ne jedno s drugim:) ). svaki put kad se vidimo iskre frcaju. misliš si ono- kraj svijeta. spetljamo se (nakon te tri godine). on je osjećajan, ja sam za akciju. tip me zbuni do jaja i onda samu sebe sljedećih tjedan dana prekoravam da kak sam ga mogla gledati tak jednodimenzionalno, tj. samo FIZIČKI jerbo da je on osjećajno malo bićence. polako se raspekmezim prema njemu. toliko da mu frka ulovi da je to TO i da se ta moja bajka koja je tako započela prije tri godine pretočila u stvarnost. pere me panika, nemrem vjerovat da se tak nešto zapravo dešava. a kaj mogu kad sam navikla da stvari više-manje završe lajk šit. on me pita dal oću van, a ja sva takva zbunjena mu kažem da ne mogu jer sam bolesna a zapravo mi treba vremena da se saberem. i onda se sljedeća dva tjedna mimoilazimo. malo ne mogu ja, malo on. nikak na zelenu granu. sve dok mi danas nije postalo jasno da se mi zapravo NE ŽELIMO naći i da među nama nema toliko vatre koliko smo mislili da će bit nakon onih silnih pogleda i kaoslučajnih dodira. e, tak mi je bez veze ovakav kraj da mi je fuj i pisat o tome, al moram se negdi ispucat, a di ću nego na nevinoj žrtvi čitateljskoj. il na tastaturi, nema veze. a baš bez veze... a faking velika očekivanja, bilo je tak nešto i za očekivat!
Post je objavljen 01.09.2005. u 22:19 sati.