Malo sam se ohladila od ovih trauma bez kompa. Još sam par dana na g.o. pa na posao. Kako rintam po kući, a imam osjećaj da je veša sve više, suđa sve više, prašine....jedva čekam da odem na posao.
Bila danas s Malom u metropoli. Uf, nema više mjesta, ne u hladu (kako bahato po ljetu biram parkirališna mjesta u strogom središtu grada), nego nigdje, pa smo parkirale u jednom od onih skupo plaćenih underground parkirališta.
Pošto smo sa sobom poveli i dvadesetogodišnju susjedu, malo se naslušah mladenačkih pogleda na svijet. Nekako, barem se ja nadam, da sam joj bliže po stavovima nego njena majka...
E, i još malo o moru, dok mi ne ispari iz glave: nije bilo mjesta gdje se škvadra nije zavukla s autima. Sada ne govorim o središtima malih mjesta, gdje su po mini-parkovima zgurani auti, kampice i sl. sranja, već nadomak tzv. "divljih" plaža. Za popizdit. Apeliram na gradske oce tih gradića da zazidaju gdje god mogu malu ogradicu, tek toliko da limeni ljubimci dotičnih EU zemalja, gdje nemogu niti pomisliti da stanu, a kamoli se parkiraju bez VELIKIH kazni, ne mogu s njima direkt u more.....ma odvratno.
No, kako je tu i tamo padala kiša, tako ti dotični nisu mogli van...što sam ja zlobno gledala. Ali kad su konačno izašli, ostalo je ko nakon mjesečnog seoskog sajma...
Post je objavljen 01.09.2005. u 20:08 sati.