Pregled posta

Književnost iz pera Hans Klinta Andersena u epizodi:

STAJONAČELNICA LEDA

Muuuuuuuuuuuu! Pozdrav dvorištu! Važno i Ushićeno zamuče krava Leda, ponosno se išetavši u svojoj svečanoj žutoj opravi na zelenu poljanu ispred staje, tog ranoga pobjedničkog jutra. Pozlaćeno zrakama sunca na vlatima mlade zelene trave svinute težinom kapi rane jutarnje rose, bilo je to jutro za pamćenje.. Nova stajonačelnica dvorišta, krava Leda, duboko uzdahne svježi jutarnji zrak, prošaran mirisom žutog maslačka i stajskog gnojiva. Ponosno se obazre po dvorištu te osluhne bilo svoje staje i zelene doline.


Kokoš Anka s užim kabinetom i pomoćnicima

- Dobro jutro šefice. Kako smo danas?
Kreštavim glasom prva je pozdravi kokoš Anka, šefica Ledina kabineta, nehajno razbarušene vrane kose, koja neuke upućuje na burnu neprospavanu noć, probdijenu u stvaranju stajske povjesne zbiljnosti. Međutim, upućeni znaju da je to njena svakidašnja osobnost. Kokoš Anka odgojila je generacije stajonačelnika. Za nju ovo jutro bijaše samo potvrda njene postojanosti u stajskoj hijerarhiji.
- Sinoć smo dokasna prebrojavali, gospođo stajonačelnice. Bilo je tijesno, ali smo krišom ubacilli kvas u bronzin sa našim mekinjama, pa smo tako odnjeli pobjedu dobivši na količini. Našim suparnicima nikako nije jasno kako smo sakupili tolliku većinu mekinja.
Grohotom se nasmijavši pobjedonosno izvjesti kokoš Anka
- Naša je, pobjeda je naša!
Piskutavo dobaci mali livadni pauk Gordan, pletući marljivo svoju finu ali opasnu mrežu, sa svoja četiri golgeterska para nogu po zakutcima prostranog dvorišta.


Ured Stajonačelnice

Pauk Gordan je jedan od najboljih lovaca u cijelom dvorištu. Mnogi kukci i insekti sa suncem u očima, nisu odoljeli njegovoj lukavo postavljenoj svilenoj zamci, nego su neoprezno završili umreženi u njegovoj kućici u Prokiću, elitnom djelu dvorišta stajonačelnice Lede. Zaobilazla ga je čak i sitnija sitnozuba stoka. Smješila mu se blistava budućnost. Veliki gubernator, bjeloglavi sup Berica Pukić, imao je ambiciozne planove za marljivog Gordana. Planirao ga je promovirati iz dostajskog u dolivadnog nadzornika koji bi po njegovom nalogu, iz sjene imao sve livadne konce u rukama, odnosno nogama.
Mladi magarčić Mimić, još jedan razigrani lik iz dvorišta, veselo skakućući dvorištem, prenosi vijest o novoj stajonačelnici. Krava Leda, nova stajonačelnica, prati ga blago telećim pogledom, pa veli kokoši Anki :
- Malo je bucmast, ali nastavi li ovako živo skakutati po dvorištu, jednoga dana bi mogao postati moj nasljednik.
- Tako je!
Nadoveže se podvorno kokoš Anka.
- A i dobre je race, naš Mimić, ima velike uši. Mogao bi poslušno izvršavati povjerene mu naloge.
- Dobro zboriš. Naš veliki gubernator bjeloglavi sup Berica Pukić sklon je onima koji pozorno slušaju i previše ne pametuju.
Reče stajonačelnica Leda.
- Svakako, pa bar ja koja sam otpratila mnoge stajonačelnike, to dobro znam.
Važno se naherivši, prokomentira kokoš Anka, pa šeretski zabaci svoju vranu kosicu-kuruzu preko lijevog krila.
Ali tog časa idilu pobjedničkog jutra poremeti neka čudna graja koja je dopirala iz pravca stajskog gumna. Gumno bijaše mjesto gdje se sastajao stajski puk i stoka sitnog zuba prepričavajući i analizirajući svježe vijesti iz dvorišta i stajskog života.
- Što se to zaboga dešava!?
Nadmeno upita stajonačelnica Leda. U tom času dižući oblake prašine iz pravca gumna u galopu dotrči magarčić Mimić, noseći na desnom uhu pauka Gordana. Obojica su uzbuđeno gestikulirali pokušavajući nešto reći.
- Stajonačelnice Ledo, na gumnu je nered! Gusak Gint, patak Kilot, patka plavuša Milana, ronac Nutilius i ćuran pisar Tipo podižu bunu! Pridružuje im se sve veća skupina stoke sitnog zuba!
- Polako, smirite se.
Reče stajonačelnica, pokušavajući ovladati situacijom
- Ali stajonačelnice! Situacija je izrazito složena! Čini se da su prozreli našu igru s kvasom u izbornim mekinjama. A i ostale naše mućke su na klimavim nogama. Oko gumna se kupi sve više sitnozube stoke, moramo nešto poduzeti!
Nervozno drekne Mimić, dok se pauk Gordan ne gubeći vrijeme spremao prekriti paučinom mušicu na Mimićevom desnom uhu.
Anka, mudra stara kvočka, znajući da stajonačelnica Leda nije baš intelektualno dorasla situaciji, zamišljeno prođe krilom kroz svoju vranu frizuru, počeše se perom po tjemenu grozničavo smišljajući izlaz. Situacija koja ih je neplanski zatekla zaista je nezavidna. Tog časa joj sine! Pozove odmah noja Totislava Kukića koji je tata-mata za VezeIPoznanstva. On će svojim dugačkim nogama za tren stići do velikog gubernatora, bjeloglavog supa Berice Pukića, koji će iznaći spasonosno rješenje, ma gdje on bio.
- Totislave, spašavaj, ti si najbliži Berici. Leti! Moraš nas izvući, situacija se zaoštrava.
- Anko budi bez brige, rješićemo to. Samo drži na uzdi Ginta i Kilota,oni su najglasniji, a za ostalo ne brini.
Za to vrijeme stajonačelnica Leda, šepireći se u svojoj svečanoj žutoj odori boje maslačka, naredila je da se gumno hitno ukine i zatvori. Gusani, patke i ostala stoka sitnog zuba sa gumna, bijaše rastjerani na sve strane, a gumno bijaše zauvjek zamandaljeno drvljem i kamenjem.
- Neće oni praviti nerede na mome gumnu, nezvala se ja stajonačelnica Leda! Kad ja kažem MUUUUUUUU , nema ni Vau ni Mijau! Svi imaju reći MUUUUU!
Bijesno reče krava Leda, ljutito lupivši nogom o pod. Magarčić Mimić značajno pogleda pauka Gordana koji podrigne nakon mušice progutane na brzinu. Zadovoljno se nasmješiše što imaju tako snalažljivu stajonačelnicu. Krava Leda opet je rješila problem.
Dok se stajonačelnica sa svojom svitom gostila diljem svijeta, zelenom dolinom od usta do usta, od gumna do gumna, širila se nečuvena vijest o zametenom gumnu. Niti u jednoj dolini nije se dogodilo ništa slično. Patak Kilot, gusan Kint i svi ostali izgnanici lutali su diljem doline, šireći gumnima priču o nepravdi iz Ledina dvorišta. Strahoviti val nezadovoljstva rastao je u čitavoj zelenoj dolini, a stajonačelnica, krava Leda, tvrdoglavo nije odustajala od svoga nauma. Ne sluteći da pili granu na kojoj sjedi.
Konačno je lavina doprla do ušiju velikog bjeloglavog supa, gubernatora Berice Pukića.
- Pobogu, pa ona se otela kontroli! U čemi je problem? Šta da radimo?
Reče gubernator Berica noju Totislavu Kukiću, dok su razrađivali taktiku na terasi jednog prekrasnog lokala na obali u Ledinom dvorištu.
- Znam šta ćemo!
Spasonosno reče gubernator Berica.
- Imam rješenje. Mislim da znam u čemu je problem.
- Ne razumjem ?!
Zbunjemo blene noj Totislav.
- Njezin kostim. Ta prokleta žuta boja dobivena je od maslačka koji joj je prošle godine poklonila stajonačelnica Ludlanda.
- Prije ću ja snesti nojevo jaje, nego shvatiti o čemu govoriš!?Reče još uvjek zblenuti noj Totislav.
- Maslačak je ubran u Ludoj dolini koja je bila zasuta pesticidima, sjećaš li se, radi najezde skakavaca prošle godine,?
- Aaaaa tako dakle! Pesticidi! T
resne se po čelu Totislav Kukić.
- Bože, pa ona je drogirana!
- Sad mi je jasno zašto joj svi izgledaju nenormalni. Zapravo problem nije u njima.
Bjeloglavi sup gubernator Berica i noj Totislav platiše pizzu i piće te se žurno udaljiše u pravcu staje.


Stajonačelnica u mladim danima; u vrijeme kad ju je Tito počastio kumstvom, kao 14. teletu u obitelji... eh, to si bila vremena...

Osvanulo je novo jutro. Vlati zelene trave svijene težinom kapi rane jutarnje rose, svjetlucale su na zrakama sunca. Svježi jutarnji zrak bio je prošaran mirisom trešanja i normalno, stajskog gnojiva. Patak Kilot, gusak Gint, patka plavuša Milana, ronac Nutilius, pisar ćuran Tipo sa čitavom svitom stoke sitnoga zuba, stajali su u svježe ofarbanom, svečano urešenom novom stajskome gumnu, očekujući povjesni trenutak.
Na nevelikoj pozornici stajali su magarčič Mimić, noj Totislav Kukić, veliki gubernator, bjeloglavi sup Berica Pukić sa paukom Gordanom na lijevom ramenu. Kokoš Anka sa nehajno zabačenom vranom kosom preko krila stajala je sa lijeve strane i konačno mirišući na trešnje, u svom novom crvenom kostimu, bez kolobara, svježa i dobro raspoložena, stajala je stajonačelnica. Krava Leda. Bože, bilo je to stvarno jutro za pamćenje. Povjesni trenutak koji su svi tako željno iščekivali konačno je stvarnost.
Napetost je bila tako gusta i opipljiva, da se mogla rezati kao rođendanska torta. Stajonačelnica Leda kvrcnula je nekolko puta kopitom po mikrofonu, i rekla:
- Gospodo, drugovi, prijatelji !
Kristalna suza otkotrljala se na bakreno zvono oko njena vrata, skoro zvukom najavivši povjesnu rečenica oblikovanu na treptavoj gubici stajonačelnice Lede.
- Molim vas, oprostite mi. SVEMU JE KRIV ŽUTI KOSTIMIĆ !

Gumnom su se razlijegli uzvici oduševljenja. Muuu, Iaa Iaa Iaa, mijauuuu, vau vau, ga ga ga, pa pa itd. Svi mogući jezici vratili su se opet na gumno. Veselje je potrajalo do kasno u noć.

I živjeli su tako sretno i veselo još dugi niz godina. Stajonačelnica krava Leda i njeni podanici.
A gumno? Šta je bilo s njim?

I dan danas patci, gusani i stoka sitnoga zuba svakodnevno na njemu prepričavaju, anliziraju i kritiziraju događaje iz zelene doline.
Manje ili više uspješno.


HANS KLINT ANDERSEN

Post je objavljen 01.09.2005. u 18:52 sati.