što je to u čovjeku (ljudskom biću)...
da kad vidi, a ne vidi-da je nešto krivo..kad mu se kaže, kad ga se moli, preklinje i proklinje da shvati..ipak ne odustaje od tog "krivog"..
lijepo kažeš i ukažeš..gdje je pogriješio...i svejedno...on radije trpi neugodu, neslaganje, ljutnju, nemilost, nerazumijevanje i napokon šutnju...pa ma kako dugo to sve trajalo..
I sad , iako je sve gotovo, nakon niza ukazivanja i svega već navedenog...i nema više spasa, već je sve u odustajanju, bacanju ručnika na pod, odustajanje i zbog umora od stalnog objašnjavanja...opet se i svejedno trudi nastaviti, ali sve po starom...
A dok je sve to bilo aktualno i zaista važno..da se ispravi..
zanemaruje sva upozorenja, crveno svjetlo i blinkajuči alert, nastavlja dalje sa tim lošim odlukama...i sad se posvećuje i trudi da održi neodrživo...a nimalo truda da se upravo ovo spriječi...i da se nikada ne moraju dogoditi, ipak neizbježne- posljedice...
Hladno izbjegne mogućnost popravljanja, opciju prepravljanja, a žarko se trudi održati sad već nepopravljivo...
Da li je to vrsta mazohizma?
Post je objavljen 31.08.2005. u 22:20 sati.