Pregled posta

Lean On Me, When You're Not Strong...

Za početak da kažem da oni koji su poslušali a ne vole Dream Theatre ne vole ni glazbu. I još nešto, mrzim kada netko taj bend svrstava u metal, jer oni to nisu, oni su hard, gotovo Classic rock. I imaju nešto što nema nijedan bend. A to je takva ispunjenost i draž u svakoj sekundi svake pjesme, a pjesme su im uistinu dugačke. Nekako sam danas zapeo za pjesmu Ana Lee, koja je uistinu predivna i nakon ponoći, kada mi krene novi aDSL paket ću napraviti Rapidshare upload da si svako tko nema tu pjesmu može skinuti i poslušati tu njenu draž.

No zamislite, iako sam poćeo sa Dream Theatreom, upravo ih ne slušam, prestao sam maloprije i slušam A Cappelu, i to Unchained Mellody, meni jednu od najlijepših vokalnih pjesama ikada, negdje bok uz bok sa Lean On Me ili Pacheballs Canon. Obožavam tu pjesmu i imam želju da ju otpjevam sa nekom klapom nekoj meni dragoj djevojci pod prozorom, odnosmo možda time zaprositi moju buduću. vjerojatno neću, čim pišem o tome, ali ćovjeku nije zabranjeno maštati.

No da nastavimo o glazbi? Volite li Balaševića? Ja nekako imam dojam da svako tko ga voli je dobar čovjek. isto kao i on, jer takve pjesme ne može pisati netko tko nije dobar ćovjek, kao što vjerujem da nitko tko nije dobar čovjek ne može to slušati sa srcem, tako da ja večinom kada ćujem da netko sluša Balaševića i ne samo sluša, nego voli njegove rijeći i zna ih napamet i ponekad se vodi po njima, odmah imam bolji dojam o toj osobi. Istina, možda malo čudno, ali tako je.

Ne znam tko će pročitati ovo, hehe, većina čitača mi je na maturalcu no bit će valjda, no ionako sam pisao bezveze samo da nešto napišem, pošto 3 dana nisam, pa eto, prepuštam vas sada da pročitati i skomentirate ako hoćete...