Moje Kraljevsko Visocanstvo Ja je odlucilo prosvijetliti vas jos jednim postom! ja sam se vratila u svoj mali gradic (citaj selendru) Plashki!
ovu sam temu izabrala potaknuta skorim vidjenjem s "kretenom". oni koji su me redovito citali znat ce o kome se radi... razmisljala sam o tome kako je bolesna covjekova potreba da zaboravi kad ga netko povrijedi, razocara ili uvrijedi, i da nastavi s tim nekim komunikacikju kakvu je prije imao, kao da se nista nije ni dogodilo! zelimo da pati, ali istovremeno patimo i sami razmisljajuci na takav nacin... zelimo da nas na koljenima moli za oprost, a jednako zelimo isto to uciniti... jedino sto nas sprijecava je ponos! i onda tako ponosno cekamo da ovaj drugi pogazi svoj i pridje nam prvi... i tako u krug... zato postoji OPROST! svakome se dogodi da izglupira! a da bi ocekivali od nekoga da nam oprosti kad sami ucinimo glupost, moramo prastati! nista na svijetu ne zelim toliko koliko pomirdbu sa osobom koja me u zivotu povrijedila vise od bilo koga... najvise... p.s. onaj tko je shvatio ovaj messy post neka mi napise koment:)))
Post je objavljen 31.08.2005. u 19:49 sati.