Danas sam razmisljala, nije da inace ne razmisljam, cak to ponekad radim i previse pa dodjem do svakojakih glupih zakljucaka (okolina misli da sam strasno inteligenta ili jednostavno kompleksna osoba, ja bi rekla-emocionalno totalno sjebana). Smijesno mi je kada vidim oglase u kojima ljudi traze partnera, iako je to danas iz dana u dan sve normalnije, jer uostalom gdje da covjek vani upozna nekoga kada ne zivimo vise u ludim 70-ima, ovdje u zagrebu izadjes van i mozes birati itmedju Piranja bara prepunog sponzorusa i celavaca ili pak Mocvare i takvih klubova prepunih klosara. Nema vise zlatne sredine, nema iskrenih, jednostavnih ljudi, svi glume nesto sto bi htjeli biti. Uglavnom, iz takvih ili kojekakvih drugih razloga ljudi traze partnera preko oglasa ili recimo Iskrice, gdje sam i ja clan, iako imam decka i unatoc tome sto mislim da je to jedno vrlo vrlo nezdravo mjesto, osim ako vas pali cupanje jedne po jedne tipkice sa tastature M-U-S-K-I S-U S-V-I-N-J-E zbog odvratnih, retardiranih poruka koje su u stanju poslati vam misleci kako su upravo smislili jeben ulet.
Ja bi trebala poceti traziti frendicu preko oglasa, posto mozete kupiti/unajmiti/pronaci muza/zenu, kucnog ljubimca, mobitel, stan, bojler, "masaze" i ostalo, zasto nitko ne trazi prijatelje na taj nacin?!
Sad ce mi pametnjakovici puni predsrasuda reci da sam si sama kriva ako nemam frendica, pa mozda i jesam, pa mi ne morate to govoriti. U vrticu nisam htjela jesti pa su mi se djeca smijala, vec tada su mi se ljudi ucinili odvratnim bicima, onda u osnovnoj skoli nisam obozavala malu popularnu plavusu pa su me i dalje osudjivali. U srednjoj skoli sam po prvi put nasla prijateljicu sa kojom sam se druzila intenzivno 3 godine no ona je danas u drugom gradu, prijateljstvo je puklo a ja sam zavrsila na faksu gdje svatko glumi strasno spaljenog kreativca kojemu ne trebaju prijatelji. I tako sam opet ostala sama. Hvala bogu, imam predivnog decka kojeg mogu nazvati i kukati kako me strasno boli trbuh zbog menge a ona ce na to pun razumijevanja reci: "joj, malo moje, znam da ti je grozno", a nema pojma kako mi je, ali zna da to trebam cuti :)
Btw, jucer sam se tako strasno posvadjala sa starcima (nismo u najboljim odnosima) da sam se htjela ubiti, i posto se nisam mogla odluciti izmedju rezanja zila (jer bi to fakat bilo messy) i drzanja daha dok ne poplavim i riknem :) nisam nista ucinila… Ma to je samo bio kratkotrajni napadaj ludila, inace nemam samoubilacke misli. Ali kada su drugi u pitanju, cesto razmisljam kako bi bilo okoncati zivot recimo mojoj sestri koja je zavrsila 3 faksa, nema muza, totalno je zla i iskompleksirana, nije nista pretjerano postigla u zivotu ali starci ju obozavaju, dok sam ja crna ovca obitelji.
Inace, imam 21 godinu i mrzim cijeli svijet. Nepoznatim ljudima izgledam kao posve normalna, slatka cura koja studira, slusa mjuzu i jako voli macke. Nisam neka nabrijana darkerica da ne bi to pomislili, ovaj blog je jednostavno odraz moje mracne strane. Kome se ne svidja ne mora ga citati. Toliko od mene za sada.
Post je objavljen 31.08.2005. u 19:40 sati.