Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bitilovina

Marketing

NIJE TEŠKO OVI DAN MI POKVARIT!

Nekad mi se čini da pisana riječ nema mnogo smisla, ni riječ uopće... jer kad se otrgne od tebe prepuštena je onima do kojih doputuje ili koji je pronađu. A i ti s njom. Jer... ona izlazi iz tebe, pripovjeda tebe dok ti se čini da pripovjedaš o drugima, drugima. Al' opet, čemu sve ako li će se zadržati u našoj mračnoj unutrašnjosti?! Čemu toliko mišljenja ako ga nećeš izreći. Nijedan čovjek nije otok, a opet svaki je čovjek otok. Danas i ja premišljam o tome želim li biti otok, iako nisam (samo) otok?! Premišljam se želim li prestat pisati ovdje?! Sve je počelo skoro pa bezazlenim pozivom u kojem mi je otkriven identitet jednog blogera, razotkrivenog od strane (bivšeg) prijatelja, u osvetničkom stilu razotkriven, ponižavanjem dotičnog u najgorem mogućem pismenom obliku-javno. Od neprijateljskog noža u leđa gori je samo prijateljski nož u prsa. A ja nekako držim da je prijatelj jednom prijatelj uvijek i da nema pravo raspačavati (ne)istine koje su mu bile povjerene, čak i kad je prijateljstvo umrlo! Meni se zapravo ništa nije dogodilo. I taj događaj me ne bi trebao dirati. Otkrivenog blogera gotovo da ne poznajem. Piše meni nezanimljivo. Pretenciozno. Naporno. Ništa ne govoreći. Ali opet govori nešto. A ja samo mislim na njegovog roditelja koji je ponosan na svoje dijete. Mali čovik posla je dite u velike škole. I to u veliki Zagreb, a to nije mala stvar za malog čovika. Ponosan je što je dite upravo završava fakultet i radi, iako ne (sasvim) u struci. I da je sad taj mali čovik u stanju doć do tog bloga svoga diteta mislim da bi se gorko razočara! Mislim da je više očekiva od tog ditetovog Zagreba, obrazovanja i uzdizanja?! Što se mene to tiče?! Pa eto čitajući te pretenciozne retke učinilo mi se da ni moji reci nisu manje pretenciozni?! I ovaj virtualni život nije manje bolestan nego naš tzv. realni život. Jer ga živimo mi realni... i jer smo ovdje nekada i realniji, a time i brutalniji. Neću još prestat pisati sebe radi. Vježbam. Biti tolerantniji. A tolerancija dolazi od lat. riječi ferro, ferre, tuli, latum= nositi, podnositi. Ljudi, do Boga ili do vraga, zašto se ne (pod)nosite?!


Post je objavljen 31.08.2005. u 18:02 sati.