Vratite mi rebro i nestanite! ADAM.
Piše na jednom zidu. Početak svih nevolja je rečenica: «I Bog stvori muškarca i ženu.» Otada traju vječne borbe, nadmetanja, nadmudrivanja, dokazivanja. Tko je uspješniji u toj borbi? Žena sam pa nisam kompetentna za davanje odgovora na ovo pitanje. Niti itko je. I sama se cijeli život borim sa muškarcima, počevši od oca i braće, preko svih partnera, momaka, ljubavnika, kolega, do vozača autobusa, konobara, izbacivača. Vjerojatno će mi i prva sijeda izaći zbog muškarca. Ali najironičnije u svemu tome je što ne mogu zamisliti život bez muškaraca, vjerojatno kao što ni oni ne mogu zamisliti život bez žena. Čak više nego žene bez njih. Dok meni muškarac, osim reproduktivno-bioloških potreba, treba i kao metaforički čuvar, zaštitnik, ali i kao markantna pojava, dubokog glasa, dlakavih prsiju (J), muškarci bez žena ne mogu živjeti! Najprije, žena ih mora donijeti na svijet i podignuti na noge. Zatim im netko treba peglati, kuhati, počistiti za njima, brinuti se za kućni proračun, od što manje novaca dobiti što više. Znam po svojim ukućanima, muškarcima, koliko su ovisni o ženama. Ostavite ih ma samo i dva dana same, plakat će da im se vratite. Stan kao da ga je poharao tornado, izgorene košulje, bijelo rublje šareno jer su ga oprali zajedno s obojenim, pokvarena perilica za suđe jer su je začepili ostaci hrane, WC više nije bijel, sad je žut, pa se u prvom trenu pitate jesu li to zamijenili školjku...I onda se sjetim hercegovačkog prokletstva - to znači da vam se rodila kćer a ne sin. Kad se rodi sin, kaže se da se rodio sin, a kad se rodi kćer, kaže se rodilo se dijete. Pa se sjetim priča kako su žensku djecu ostavljali golu na hladnoći, ne bi li ih se riješili, zatim podjele nasljedstva koje isključuje žene. Paradoks – bez žena ne mogu a žele ih se riješiti! Ma baš me zanima kako bi izgledao taj jedan muški svijet! Vjerojatno bi ih uskoro preplavile gljive i dah truleži.
Nedavno sam ustvrdila da muškarci čak posjeduju kolektivnu svijest. Bez obzira s kojeg kraja svijeta došli, u određenim situacijama će se uvijek ponašati isto. Uvijek me nasmije svako novo poznanstvo s muškarcem jer svi imaju iste teme: ja sam izdvojila tri koje se beziznimno ponavljaju, a znam da su i moje prijateljice primjetile istu pojavu. To su sex u troje, analni sex i pitanja o vlastitom zadovoljavanju. Neki navaljuju, neki samo spomenu, neki natuknu, ali još se nikad nije dogodilo da te teme zaobiđu. Na pitanja o sexu u troje ja odgovorim: «A što ako se meni više svidi ta žena i uspije me zadovoljiti bolje od tebe, hoće li ti i tad biti drago?» Ta rečenica im redovito povrijedi ego, ma gdje bi jedna žena bila bolja od njih! Na temu analnog sexa im iznesem teoriju o latentnim homoseksualcima, a svi znamo koliko su homofobični naši homo balcanicusi. Iako ima onaj jedan dobar vic. «Zašto šećeraši ne smiju u guzu? Zato jer je tamo najslađe...» Na zadnju temu postoji toliko varijacija da se svaki put poigram muškim mozgom. Rečete li im da vi zadovoljstvo primate samo od živog muškog partnera, neće vam vjerovati, koliko god to istinito bilo. Zato sam odlučila na to pitanje odgovarati maštovito. Da, radim to svaki dan. Ponekad čak i dok kuham, jednom rukom miješam u teči a drugom u gaćicama. Kad prijateljica prespava kod mene, onda pričamo i svaka se bavi sobom. I znate što?! Nema onog tko nije povjerovao u te priče! Muškarci vjeruju u ono u što žele vjerovati. I to je dobar način da razjarite mužjaka.
Vječna borba postaje igra. To više nije samo nadmetanje spolova nego i nadmetanje mozgova koje dovodi do rečenice gore spomenutog Adama. Ali, Adame, jadan bi ti bio svijet da mi žene nestanemo...Iako, priznajem, i nama, da vi muškarci nestanete.S
Post je objavljen 31.08.2005. u 15:05 sati.