Danas me Noelin post podsjetio na još jednu od mojih omiljenih tema - eterična ulja! Prisjetila sam se jednog članka kojeg sam prije nekoliko godina napisala za jedan časopis, pa evo sada "recikliram"...
P.S. Uvijek napominjem, pa ću i sada: ukoliko niste upoznati sa svijetom eteričnih ulja, pristupite im s najvećim poštovanjem, pročitajte što više relevantne literature. Dobro ih upoznajte prije nego ih samostalno počnete primjenjivati i koristite proizvode provjerenih proizvođača.
I kad mislite da ste saznali sve što ste mogli - istražujte i dalje! ;-) Ponajviše vlastitom intuicijom doznajte koja eterična ulja i na koji način vama osobno odgovaraju.
S poznatim u nepoznato
Postoje situacije kad čovjek poželi vratiti vrijeme unatrag i donijeti drugačiju odluku od one koja ga je dovela u situaciju u kojoj se nalazi.
Posljednji mi se to put dogodilo na nedavnom dugom putovanju zrakoplovom. Cijeli je put trajao oko jedanaest sati bez prekida, a negdje oko pola puta poželjela sam vratiti vrijeme. Pomislila sam: Čovjeku nije prirođeno da leti. Trebali smo ići brodom!
Tada mi je i sama pomisao na morsku bolest izgledala prihvatljivija nego ono kroz što mi je tijelo prolazilo u ovom ogromnom zračnom brodu. Neprestani protok “konzerviranog” zraka iznad glave prouzrokovao je glavobolju, suho grlo, nos, napetu kožu. Ukočene noge i leđa podsjetili su me na poznati sindrom ekonomske klase.
Pomislih kako me samosažaljenje neće daleko dovesti, te otvorih svoju malu priručnu ljekarnu u kojoj se uz ostalo obavezno nalaze i eterična ulja lavande i ružmarina, te kantarion ili ulje gospine trave. Na papirnatu maramicu stavih nekoliko kapi ružmarina i lagani miris svježine izmami i najbližim suputnicima osmijeh na izmučena, uspavana lica.
Nije li divno kada se na 11 000 metara visine podsjetite na darove zemlje po kojoj ste do prije nekoliko sati hodali?
Srce mi ispuni zahvalnost. U maloj bočici skupljena je čista energija biljke! Kao da u bočicu spremimo trenutke svoje najjače snage, izuzetnog raspoloženja, zdravlja i mira, te ih otvorimo u trenucima potrebe. Kao s Alladinovom svjetiljkom: poželimo dobro raspoloženje i dobri duh nam ispuni želju.
Miris eteričnog ulja otvara nam zatočena osjetila, budi nas do svjesnosti o zaboravljenoj povezanosti sveg stvorenog na ovom planetu.
Lijek za glavobolju došao je iz bočice čistog lavandinog ulja. Lagana masaža sljepoočnica uljem desetak minuta rastjerala je teški pritisak oko glave. Pomislih na ponosnu, uspravnu stabljiku koja se hrani toplim darovima zemlje, sjaji na jutarnjoj rosi, izmjenjuje ljepotu sa svojim šarenim prijateljicama na livadi i čeka pravi trenutak. Trenutak vrhunca svoje snage. Vidjeh izbrazdane, tople dlanove starca s najosunčanijeg otoka naše zemlje kako nježno prilazi biljci, intuitivno osjećajući da je došao trenutak njenog darivanja.
Osjetih svu tu povezanost Božjih stvorenja kako bi jedni drugima pomagali u ostvarivanju vlastitih misija. Pomislih; nemam pravo na patnju! Patnja bi u ovakvim trenucima značila da ne cijenim žrtvu biljke koja mi je pružila svoju pomoć, pa čak mozda i da zanemarujem njenu misiju.
Prisjetih se indijanske teorije postojanja prema kojoj se ista važnost pridaje svrhovitosti života ljekovite biljke i čovjeka koji osvijesti svoj životni dar, svoje poslanje.
Razmazavši par kapi toplog, crvenog ulja kantariona prešla sam dlanovima po licu i rukama, te mi je i koža prodisala. Nakon nekoliko improviziranih vježbi, ponovno sam osjećala da mi kroz tijelo protječe krv, energija!
Ne samo da sam se sama osjećala puno bolje, nego je divno osjetiti i vidjeti svoje suputnike kako im se nosnice šire u snu i blagi im osmijeh prekriva lice.
Osim što nam je kraljica biljaka - lavanda, olakšala glavobolju, tijekom ostalih dana boravka dezinficirala je ranice, ogrebotine, opekline nisu ostavljale traga, a par kapi na jastuku pomagali su u opuštanju mišića i uspavljivanju nakon napetog radnog dana.
Kantarion se nekoliko puta pokazao izvrsnim suputnikom; ublažio je iritantno djelovanje promjena na koži nastalih zbog promjene klime i suhog zraka, a muškim je članovima naše male grupe poslužio i kao prirodno sredstvo za ublažavanje iritacije lica nakon brijanja.
Jos jedan snažan eliksir ( dozvolite da ga tako nazovem) iz biljnog kraljevstva neizostavan je u mojoj maloj putnoj ljekarni: jabučni ocat. Kad se nalazimo u stranoj zemlji, hrana i voda su drugačijeg sastava od one na koju smo navikli. Par gutljaja jabučnog octa s mineralnom vodom prije obroka ublaži ili čak potpuno ukloni neugodnosti koje bi možda izazvali nepoznati organizmi. Čak je pomogao i u već nastalim slučajevima pobune želuca na nepoznate organizme.
Poklonivši svom domaćinu na drugoj strani planeta, bočicu lavandina ulja, izmamismo kod njega osmijeh koji nam otvori vrata njegova svijeta. Donijeli smo mu miris, snagu naše zemlje, bez političke, ekonomske, vjerske ili bilo koje druge konotacije. Samo smo prenijeli dio božanskog dara.
Upoznavanje novog svijeta, kulture, komunikacije, načina prehrane i svih ostalih elemenata drugačijeg, lakše je uz pomoć poznatog.
Ako svjesno primimo ljekoviti dar biljke s kojom smo odrasli na istom tlu, lakše ćemo prihvatiti činjenicu da je biljka drugačijeg izgleda, na drugačijem tlu, isto tako puna darova, samo ih trebamo željeti upoznati.
Nije li tako i s ljudima koje srećemo na svojim putevima?
Ili s nama samima, dok otkrivamo uspavana sjećanja nase duše...
Post je objavljen 31.08.2005. u 11:03 sati.