Utorak. Folka. Knjižnica za mlade! Go!
Javio mi Zvonac da će danas malo zakasniti i da se ja malo zanimam s malima. Ni problema. Ak se igrati treba, tu sam. Stigel sam tam, a znal sam da bum Robija našel. Bilo je tu još poznatih. Teta Goga se zanima s grupom na likovnoj. Odem po burek sa sirom, tu odmah uz knjižnicu. Sredim ga i odlazimo u prostoriju gdje uvijek igramo go. Dok Zvonac ne dođe igrali bumo partiju uz pričanje i komentare. Iz žive igre se najbolje uči. Fučkam ja teorije i prazna filozofiranja. Najbolje mi je kad naletimo na problem u igri, pa ja pitam: 'Viš ovo.' 'Kaj misliš jel to dobro?', a onda: 'A poglej sad ovo.' 'Pa kaj ti zgleda bolje? Kaj misliš?'. Pa, ak dete baš i niš ne misli, bu onda počelo. Sve je to igra. Ma kužiju klinci kaj ja hoću, al se nekima baš neda. Ni problema. Niš se ne mora. Zapraf, treba im biti zanimljivo, a Zvonac i ja smo tu da im to i pripremimo, a da uz to i nekaj vrednoga naučiju. Znate kaj? Nas dva smo vidli, da u gou ima vrednih stvari, pa to hoćemo i drugima pokazati. Sve to ide odlično uz igru, pa tko hoće, može.
Igram partiju s Nikolom. Robi gleda. Se pitam, jel ni Robi štel glumiti kantu za nabijanje. Pa na kraju ja uvek predložim remi. U gou remija nema, al ja to tak, kak da velim, da ni važno ko pobjeđiva. U partiji s Nikolom se trudim, da on celo vreme bude u partiji, da razmišlja. Sam videl da inače, z vremena na vreme, samo slaže kamenje na ploču. Go je misaona igra i to je razmišljanje dio igre. Ni to baš kak meditacija, da se izključiš pa deneš bez veze. To se može tek kad se puno zna. Da bi s nećim baratali, trebamo to imati. Meditacijom se onda možemo rešiti nepotrebnih stvari (misli). Nisu stvari u životu kak bi mi hteli. Treba se njima prilagoditi. Biti među njima i biti toga svijesni. Eto, tak je i sa znanjem. Zato ja inzistiram na tome, da se nekaj razmišlja o poziciji. Tek onda se možemo igrati, jer to je takva igra. Bi se reklo: 'Da vidim kaj misliš, da bi ja mislil kak dalje.' Nekako sam ufural Nikolu u takav odnos prema igri, da je Arsim s njim imao velikih problema u partiji prvoga kola turnira, kojeg su nakon toga igrali.
Stigel je Zvonko. Već je podosta djece u prostoriji. Smo se nas dva dogovorili, da ja radim s kyuevima na turniru jačih, a Zvonac preuzima veću 'hrpu' malenih na atari-gou na 9x9.
Na standardnoj ploči 19x19 igraju ovaj puta četvorica: Nikola, Fran, Robi i Arsim. Složil sam turnirsku tablicu i krenuli su svak sa svakim. U prvom kolu je Arsim pobjedio Nikolu prilično uvjerljivo, mada je Nikola dobro stajao, pa čak i bolje. Polako je Nikolu napuštala koncentracija, koju je stekao u igri prije ove. Na kraju je to bilo slaganje kamenčića bez razmišljanja. Arsim je vješto kupio Nikoline kamenčiće i uvjerljivo pobjedio. U drugoj partiji bio je izgleda derbi ovoga turnira. Igrali su Robi i Fran. Dobio je Robi za 25,5 poena.
U preostala dva kola su Robi i Fran dobivali svoje partije protiv Arsima i Nikole. Posebno zanimljiva je bila partija između Nikole i Robija u zadnjem kolu. Imao je Robi vidljivu prednost, ali tada, igrajući olako, gubi grupu. Nikola sad ima malu prednost. Robi se ustremi na poveći Nikolin kut, a Nikola 'slaže kamenčiće' (čitaj: ne razmišlja). Slažući bez razmišljanja o životu grupe, Nikola gubi čitav kut i sada opet Robi ima prednost. Tada se dešava nešto što ja još u svojoj go-praksi nisam vidio ni u prijateljskim partijama, a kamoli na nekom turnirčeku ili nedaj Bože na ozbiljnijem turniru. Na podu je bilo popadalih kamenčića i Robi ih krene kupiti. Nikola odigra potez i Robi kraičkom oka vidi da je odigrao. Sada slijedi nekaj stvarno posebno. Robi, onako s poda, daleko od ploče i ne vidjevši je odgovara 'Pass'. Reko, 'spaljenog' li klinca. Jel on zafrkant ili genijalac? Na to mu Nikola, mirno, zarobi tri kamenčića i prodre u prostor i poništi sveukupno oko 15 poena. Robi je i pored toga pobjedio za 39,5. Jeli Robi vidio da mu Nikola ne može uzeti partiju, ma što god igrao?
Kranji redoslijed turnira kyueva je bio: