Marketing
Pogled ... na svijet
Ovo što slijedi pisala sam jučer, ali zbog održavanja servera nisam kao ni vi mogla objaviti post. "Njemački" tip, kao i mnogo puta prije, koristi za ovu priliku copy&paste. 
Znate one priče kako nam je najbitnije ono iznutra? I kako je najvažnija unutarnja ljepota? Da, slažem se da bez nje teško vanjski sjaj može imati neku posebnu vrijednost. Ali čovjek je čovjek i ne samo po duhovnosti, osjećajima, intelektu nego i po osjećaju za estetiku. Ili bolje, po načinu izražavanja i percipiranja iste. Znam da kod svih nas barem malo igra ulogu onaj prvi dojam. Onaj kojeg steknemo najprije samo gledanjem. Bilo da je riječ o lijepoj voćki, ambalaži keksa ili čipsa, koricama knjige, lijepo uređenom izlogu trgovine. Ili o muškarcu/ženi koja nam lijepo izgleda. Danas me sve nekako asocira baš na to – estetiku.
Prvo, vidim da se zadnjih dana neki dragi mi blogeri intenzivno bave uređivanjem svoga blog-svijeta. Pozdrav Freestyleru, Beštijici i Demjan koji su našli ili još uvijek traže izgled koji će se najbolje stopiti s onim što žele izraziti pričajući nam svoje priče. Općenito govoreći, neki izgledu bloga posvećuju puno pažnje i vremena, nekima je potpuno nebitan. Većina je negdje na putu između toga. I ja sam među njima. Volim povremeno napraviti neke male i možda vama nezamjetne promjene, volim dodavati i mijenjati sitnice, ali ne vjerujem da ću raditi radikalne promjene. Jer volim ga ovakvoga kakav je.
Onda, gledala sam danas Sanju. Opet tema – izgled, s naglaskom na – muški izgled. Gosti su bili po njihovom izboru zgodni Hrvati. Ili možda bolje – idealne «prilike». Nije mi baš jasno zašto u takvim odabirima moraju biti misteri koji se nazivaju glumcima, nogometaši i gotovo u pravilu barem netko iz liječničkog kruga. Ovaj put ginekolog. Svi mi imamo sliku, ili bolje reći, slike idealnog muškarca/žene. Neki od vas su sretnici koji baš takvoga/takvu imaju pored sebe. Slike se dakako mogu i topiti brzo kao sladoled na temperaturi od 40 stupnjeva. Uglavnom radi toga što nam sam izgled s vremenom postane manje važan, a do izražaja dolazi ono iz prve rečenice prvog odlomka. To ne znači da Netko u našim očima prestane biti lijep. Baš suprotno, postane i još ljepši. Postane zapravo poseban i drugačiji. U drugom slučaju, što je također moguće, postane potpuno beznačajan.
Kad mi je dan krenuo u tom «estetskom» tonu, ne mogu vam ne ponoviti kako vožnja autobusom zna biti zanimljiva. Strijelac to najbolje zna. Dakle, čujem danas jednog tipa na autobusnoj stanici kako vodi neki poslovni razgovor. Nije da sam prisluškivala, bio je blizu mene i pričao je glasno. Došao mi je bus, a ni sama ne znam kako sam se probila do njegovog zadnjeg dijela. Mislim da su malo radili laktovi, a malo su mi pri tome i vrećice pomogle. Čak sam i mjesto ulovila. I tako se smjestim, «naopako» sjedeći i promotrim oko sebe. Malo kasnije evo i Njega u blizini. Imala sam naočale za sunce pa sam si dala malo više oduška. Onako temeljito. Tip nije bio superlijep, ali baš neka onako sladunjavo-dobroćudna pojava. S dlakavim rukama. Onda je došlo vrijeme da se pripremi za izlazak, a učinio je to dovoljno rano da sam imala vremena pogledati ga i – odozada. Pa sam i to napravila. Jedino što još nisam bila vidjela ONO. Ono što je nekome poput mene jako bitno. A kome nije? No, na kraju sam i to vidjela. I mogu vam reć da je bio poprilično velik i uočljiv. Mada veličina nije bitna. Lijep prsten (čitaj verica) na lijevoj ruci.
Ne znam što ste vi danas vidjeli i gledali. Možda fino zapakiranu čokoladu koja vas je mamila na potez rukom, možda neki lijepi cvjetić na nečijem balkonu, možda slatku lijepu macu u nečijem dvorištu. Ili nešto «konkretnije». Ako vam se danas nije pred očima ukazalo nešto oku ugodno, možda je jučer. A možda baš u mašti imate nešto što bi htjeli vidjeti. Trebam li vam reći da sam opet znatiželjna?
p.s. Trill, znam da nije lako, ali fokusiraj se na tekst.
Post je objavljen 31.08.2005. u 07:57 sati.