Marketing
Stjepan Đureković, Krunoslav Prates i Josip Perković
(Djurekovic, Prates and Perkovic on Peratovic Net)
Istraga njemačke policije i pravosuđa za ubojstvo poznatog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Münchenu, koje je organizirala jugoslavenska tajna policija, nije se zaustavila na nedavnu uhićenju bivšeg jugoagenta Krunoslava Pratesa.
Vukušić otkriva
Pred njemačkom policijom ovih je dana ponovno svjedočio Bože Vukušić, koji je već jednom svjedočio s predsjednikom HSP-a Antom Đapićem, s obzirom na to da je i Đapićev stric također ubijen u Njemačkoj. Vukušić nam je otkrio da se istraga vodi protiv Josipa Perkovića, bivšeg čelnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti i bivšeg pomoćnika ministra obrane, čiji je sin Saša danas savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Stipe Mesića.
Zvonimir Despot, Večernji list, 31. 08. 2005.
Vukušić otkriva
Pred njemačkom policijom ovih je dana ponovno svjedočio Bože Vukušić, koji je već jednom svjedočio s predsjednikom HSP-a Antom Đapićem, s obzirom na to da je i Đapićev stric također ubijen u Njemačkoj. Vukušić nam je otkrio da se istraga vodi protiv Josipa Perkovića, bivšeg čelnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti i bivšeg pomoćnika ministra obrane, čiji je sin Saša danas savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Stipe Mesića.
Zvonimir Despot, Večernji list, 31. 08. 2005.
Prošlo je više od mjesec i pol kako su mi u Vjesniku odbili objaviti tekst na ovu temu, u kom se jedino Josip Perković od svih nazvanih sugovornika (Josip Boljkovac, Josip Manolić i Pavle Gaži dali su izjave) odbio izjasniti što misli o sumnjama na svoj račun.
Perković me nazvao 12. srpnja kad tekst nije izišao i veselo me obavijestio kako su mu dan ranije kad sam ga zvao i ostavljao mu poruke na telefonskoj sekretarici, baš iscurile baterije mobitela, pa me nije uspio čuti.
Predložio je da se za nekoliko dana nađemo s jednim novinarom (koji bi valjda bio jamac da mi neće opet prijetiti, ili svjedok da mi nije prijetio), jer da njemu treba vremena da se prisjeti stvari iz 1992., jer da su to sve kosovske podvale Branka Traživuka, pa Ivana Lasića...
U međuvremenu je u Globusu izišao tekst Gordana Malića u kom se slučaj Đureković-Prates-Perković predstavljao kao sukob njemačke obavještajne službe s britanskom.
Malićeva teza je bila da njemačka obavještajna služba vrši pritisak na Perkovića jer je poznato da Perković surađuje s britanskom u lovu na Gotovinu.
Malić je Josipa i Sašu Perkovića promovirao kao lovce na Gotovinu objavivši dijelove Turekove Prezentacije ustvrdivši da su se i njih dvojica nalazili na na Turekovom popisu osoba koje je smatrao suradnicima britanske obavještajne službe.
Mislio sam da je Turek pametniji, ali i mene je uvrstio na isti popis kao i Perkovićevog najvećeg javnog osporavatelja iz redova obavještajne zajednice, Dragutina Frančiškovića.
Frančišković i danas tvrdi da su Šušak i Perković stvorili paralelni zapovjedni sustav u HV-u koji je nadzirao, poticao, neprocesuirao... zločine i kriminal u HV-u.
Rezultati Malićevog teksta su sljedeće činjenice:
1. Saša Perković je naglo postao savjetnik Predsjednika Mesića za nacionalnu sigurnost.
2. Ranko Ostojić je kandidat za direktora Slobodne Dalmacije
3. Meni državno odvjetništvo nije priznalo prekršena ljudska prava u slučaju Turekove Prezentacije
4. Dragutin Frančišković se još uvijek vuče po sudu s Globusom koji je 2003. iz pera Gordana Malića i Igora Alborghettija proglašen šefom obavještajnog podzemlja koje dezinformira Carlu del Ponte da je Ante Gotovina u Hrvatskoj. U tom su se tekstu Malić i Alborghetti pozivali na dokaze POA-e koje je prikupio Franjo Turek. Nisu spominjali Perkovića kao dio tog podzemlja.
A evo i teksta iz Vjesnika kojeg je Andrea Latinović bez obrazloženja odbila objaviti (valjda je shvatila da što više govoriti, samo gomila argumente protiv sebe), a koji je inicirao da mi Franjo Maletić direktor Vjesnika dadne otkaz:
NN: Istraga o ubojstvu Stjepana Đurekovića
(na engleskomDjurekovic's murder and Friedrich Zimmermann)
NA: što o ubojstvu INA-ina menagera znaju Josip Perković i Mika Špiljak?
Zagreb- Uhićenje Krunoslava Pratesa, osumnjičenog od njemačke policije da je sudjelovao u ubojstvu jednog od najznačanijih hrvatskih političkih emigranata bivšeg direktora INA- Marketinga Stjepana Đurekovića, 1983. kod Münchena, otvara ozbiljno pitanje hoće li se istraga proširiti i na neke osobe u Hrvatskoj, koje su u to vrijeme obnašale visoke dužnosti u Službi državne sigurnosti i politici.
Prema još nepotvrđenim vijestima Prates je u prvim izjavama njemačkoj policiji kazao da nije sudjelovao u Đurekovićevom ubojstvu. Službeno, osumnjičen je da je napravio kopiju ključeva svoje tiskare u kojoj je boravio Đureković, te iste proslijedio SDS-ovim agentima koji su ih zatim dali ubojicama.
Prema izjavi Ivana Lasića, svojedobno visokorangiranog dužnosnika SDS-a, a koju je publicirao Bože Vukušić u knjizi "Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva", Krunoslav Prates bio je suradnik SDS-a kojeg je na vezi držao Josip Perković, kasnije visoki dužnosnik hrvatskih sigurnosnih službi.
Tvrdnju da je Prates bio suradnik Josipa Perkovića izrekao je bivši podređeni u SDS-u Josipu Perkoviću, Branko Traživuk, koji je nakon uhićenja u Hrvatskoj 1991. da je agent KOS-a iz skupine Labrador, razmijenjen.
U intervjuu beogradskoj Dugi iz 1992. Traživuk je rekao da je Prates bio na vezi Perkoviću, te da mu je Perković kazao da se priprema Đurekovićevo ubojstvo, a da mu je Prates dao ključeve garaže u kojoj je boravio Đureković.
Prema Traživuku, Josip Perković je kasnije službeno protestirao u Beogradu jer je ubojstvo Đurekovića izvršio crnogorski SDS, u suradnji s beogradskim podzemljem. Prema više izvora u samom činu ubojstva sudjelovali su danas već pokojnici: Ratko Đokić, Radovan Božović Giška, Dragan Malešević Tapi i Željko Ražnjatović Arkan.
Josip Boljkovac, prvi ministar policije nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. smatra da se Stjepan Đureković u emigraciji povezao s BND-om, a da bi o njegovom ubojstvu od osoba u Hrvatskoj puno toga mogao reći Josip Perković.
Boljkovac drži da nije nevažno ni to što je Đurekovićev sin Damir nakon očevog ubojstva preselio u Toronto gdje je ubijen na 50 metara od Gojka šuška, a da je to ubojstvo prikazano kao samoubojstvo.
Josip Manolić, dugogodišnji prvi hrvatski obavještajac također smatra da je upravo Josip Perković središnja osoba u Hrvatskoj koja bi nešto mogla reći o Đurekovićevom ubojstvu.
Iako smo preko posrednika dobili telefonski broj Josipa Perkovića, danas umirovljenog obavještajca i ostavili mu dvije poruke na telefonskoj tajnici, do zaključenja ovog broja Vjesnika, on nam se nije očitovao o navodima koji ga povezuju s ubojstvom Stjepana Đurekovića.
Pavle Gaži: Đureković je ubijen zbog istrage o malverzacijama u INA-i
Pavle Gaži, republički sekretar SUP-a SRH u vrijeme Đurekovićevog ubojstva kaže kako je neistinit podatak iz knjige Božidara Spasića Lasica koja govori da se on sreo s Đurekovićem u Bukureštu kako bi ga nagovorio da se vrati u Zagreb svjedočiti o kriminalnim radnjama vrha Komunističke partije Jugoslavije, te da ga je zbog toga smijenio Josip Vrhovec.
- Istina je da sam se ja bavio tadašnjim kriminalom u INA-i (tadašnji SUP je vodio postupak protiv Vanje Špiljaka, zbog gospodarskih malverzacija u INA-i op. ž.p.) te da mi je u tom smislu bila zanimljiva jedna Đurekovićeva knjiga.
Nisam se s njim sreo, iako smo u policiji i tužilaštvu mislili da bi nam on bio koristan kao svjedok o malverzacijama s naftom.
U političkom smislu Đureković je bio beznačajan, i ja koji sam sjedio na sjednicama Savjeta za zaštitu ustavnog poretka tvrdim da se tamo nikad nije razgovaralo o njemu, a kamo li da bi se naredilo njegovo ubojstvo.
On je ubijen zbog svojih saznanja o poslovima s naftom, a o tome puno više zna Mika Špiljak, koji je u to vrijeme "pucao" na mjesto predsjednika Jugoslavije, i čiji je sin Vanja bio upetljan u mutne poslove u INA-i, kaže u izjavi za "Vjesnik" Pavle Gaži.
On nam je nekoliko puta ponovio kako Milka Planinc i Savjet za zaštitu ustavnog poretka nemaju ništa s Đurekovićevim ubojstvom, već da je ono, najvjerojatnije organizirano po neformalnoj liniji.
(na engleskomDjurekovic's murder and Friedrich Zimmermann)
NA: što o ubojstvu INA-ina menagera znaju Josip Perković i Mika Špiljak?
Zagreb- Uhićenje Krunoslava Pratesa, osumnjičenog od njemačke policije da je sudjelovao u ubojstvu jednog od najznačanijih hrvatskih političkih emigranata bivšeg direktora INA- Marketinga Stjepana Đurekovića, 1983. kod Münchena, otvara ozbiljno pitanje hoće li se istraga proširiti i na neke osobe u Hrvatskoj, koje su u to vrijeme obnašale visoke dužnosti u Službi državne sigurnosti i politici.
Prema još nepotvrđenim vijestima Prates je u prvim izjavama njemačkoj policiji kazao da nije sudjelovao u Đurekovićevom ubojstvu. Službeno, osumnjičen je da je napravio kopiju ključeva svoje tiskare u kojoj je boravio Đureković, te iste proslijedio SDS-ovim agentima koji su ih zatim dali ubojicama.
Prema izjavi Ivana Lasića, svojedobno visokorangiranog dužnosnika SDS-a, a koju je publicirao Bože Vukušić u knjizi "Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva", Krunoslav Prates bio je suradnik SDS-a kojeg je na vezi držao Josip Perković, kasnije visoki dužnosnik hrvatskih sigurnosnih službi.
Tvrdnju da je Prates bio suradnik Josipa Perkovića izrekao je bivši podređeni u SDS-u Josipu Perkoviću, Branko Traživuk, koji je nakon uhićenja u Hrvatskoj 1991. da je agent KOS-a iz skupine Labrador, razmijenjen.
U intervjuu beogradskoj Dugi iz 1992. Traživuk je rekao da je Prates bio na vezi Perkoviću, te da mu je Perković kazao da se priprema Đurekovićevo ubojstvo, a da mu je Prates dao ključeve garaže u kojoj je boravio Đureković.
Prema Traživuku, Josip Perković je kasnije službeno protestirao u Beogradu jer je ubojstvo Đurekovića izvršio crnogorski SDS, u suradnji s beogradskim podzemljem. Prema više izvora u samom činu ubojstva sudjelovali su danas već pokojnici: Ratko Đokić, Radovan Božović Giška, Dragan Malešević Tapi i Željko Ražnjatović Arkan.
Josip Boljkovac, prvi ministar policije nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. smatra da se Stjepan Đureković u emigraciji povezao s BND-om, a da bi o njegovom ubojstvu od osoba u Hrvatskoj puno toga mogao reći Josip Perković.
Boljkovac drži da nije nevažno ni to što je Đurekovićev sin Damir nakon očevog ubojstva preselio u Toronto gdje je ubijen na 50 metara od Gojka šuška, a da je to ubojstvo prikazano kao samoubojstvo.
Josip Manolić, dugogodišnji prvi hrvatski obavještajac također smatra da je upravo Josip Perković središnja osoba u Hrvatskoj koja bi nešto mogla reći o Đurekovićevom ubojstvu.
Iako smo preko posrednika dobili telefonski broj Josipa Perkovića, danas umirovljenog obavještajca i ostavili mu dvije poruke na telefonskoj tajnici, do zaključenja ovog broja Vjesnika, on nam se nije očitovao o navodima koji ga povezuju s ubojstvom Stjepana Đurekovića.
Pavle Gaži: Đureković je ubijen zbog istrage o malverzacijama u INA-i
Pavle Gaži, republički sekretar SUP-a SRH u vrijeme Đurekovićevog ubojstva kaže kako je neistinit podatak iz knjige Božidara Spasića Lasica koja govori da se on sreo s Đurekovićem u Bukureštu kako bi ga nagovorio da se vrati u Zagreb svjedočiti o kriminalnim radnjama vrha Komunističke partije Jugoslavije, te da ga je zbog toga smijenio Josip Vrhovec.
- Istina je da sam se ja bavio tadašnjim kriminalom u INA-i (tadašnji SUP je vodio postupak protiv Vanje Špiljaka, zbog gospodarskih malverzacija u INA-i op. ž.p.) te da mi je u tom smislu bila zanimljiva jedna Đurekovićeva knjiga.
Nisam se s njim sreo, iako smo u policiji i tužilaštvu mislili da bi nam on bio koristan kao svjedok o malverzacijama s naftom.
U političkom smislu Đureković je bio beznačajan, i ja koji sam sjedio na sjednicama Savjeta za zaštitu ustavnog poretka tvrdim da se tamo nikad nije razgovaralo o njemu, a kamo li da bi se naredilo njegovo ubojstvo.
On je ubijen zbog svojih saznanja o poslovima s naftom, a o tome puno više zna Mika Špiljak, koji je u to vrijeme "pucao" na mjesto predsjednika Jugoslavije, i čiji je sin Vanja bio upetljan u mutne poslove u INA-i, kaže u izjavi za "Vjesnik" Pavle Gaži.
On nam je nekoliko puta ponovio kako Milka Planinc i Savjet za zaštitu ustavnog poretka nemaju ništa s Đurekovićevim ubojstvom, već da je ono, najvjerojatnije organizirano po neformalnoj liniji.
Despot u Večernjem listu nagađa da bi eventualno suđenje Josipu Perkoviću za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića moglo biti u Hrvatskoj jer naša zemlja ne izručuje svoje građane (osim ICTY-u).
Sumnjam da bi naše pravosuđe podnijelo takav teret.
Post je objavljen 31.08.2005. u 01:41 sati.