meni ta čitava spika sa metroseksulacima nije jasna. nedavno, moja prijateljica opisujući nekog kruna kojeg smo poznavale prije dvjesto godina zaključi da je isti totalni metroseksualac. pomislim, zar i ti? oazo zanimljivosti i mog divljenja. djevojko koja pričaš tri strana jezika, sviraš flautu za razbibrigu, imaš pretplate za sva kazališta, odlaziš na koncerte pakistanskog qawwali sastava, baviš se alpinizmom i makrobotičarka si-alge su ti baš zakon. zar i ti? zar je i tebe uhvatila epidemija upotrebe tog pojma?
kaže ona: pa stara, ti si totalna okamina, taj pojam je u nacionalnom rječniku već neko vrijeme, a na mom poslu se mnogi dečki deklariraju kao metro…
što, kaki metro…?
na televiziji, svako malo, sijaset priloga o metroseksualcima, dečkima i muškarcima koji se depiliraju, kvarcaju, mažu pomadama, odlaze na frizuru jednom tjedno, čupaju obrve, dlake iz nosa i ušiju, shoppingiraju najmanje jednom mjesečno, a ponekad sporadični večernji izlazak iskoriste za nonšalantnu kupovinu, ne pohode teretane nego se furaju na pilates, a mame su im najbolje prijateljice. i to upravo na svim postajama, uskoro se očekuje kako će šefko i bozanić u ekumeni odavati jedno drugom tajne o pjenušavim kupkama i aromaterapiji.
novinarka u usponu postavlja pitanje domaćoj nogometnoj zvijezdi: jesi li ti metroseksualac? lagani smiješak kao s reklame za orbit i odgovor…
uz djelomični strah da do kraja života nosim etiketu konzerve, izjavljujem kako mi situacija u kojoj muškarac provodi više vremena u kupaonici od žene (uz napomenu da ne radi ono drugo) nije baš po volji. zamišljam kako bih se osjećala da moj suprug leti od sreće dok kupujem cipele i savjetuje me predanošću pariškog stiliste koje da kupim. ili da isti broji kalorije za vrijeme ručka i pije svojih osam čaša vode dnevno, a na večer stavlja koru od krastavaca na lice. poprilično iznenađeno, ali i nelagodno.
ne svanuo dan u kojem će me pitati da mu posudim svoju noćnu kremu jer je njegova dotrajala. eto, samo toliko.
nego, meni su ovi naši, hrvatski konvencionalni muškarci baš mili. sviđa mi se da nisu ludi pokazivat svoju žensku stranu, da ne pamte ime i prezime moje četvrte rodice koja živi u americi, da ne koriste zavjesu kad se tuširaju, da me živo ne razumiju kad sam i zašto sam tužna, da im je shopping inkvizicijsko mučenje, da mogu sami sajlom riješit začepljeni odvod u sudoperu i pri tome se tiho svađati s onom koja ga je začepila, da im je after shave najjači domet muške kozmetičke industrije, a the gladiator dobar film.
usput, riješila sam kviz na kliku „koliko ste zapravo metroseksualni“ i ispala metroseksulac par excellance, samo ja sam žena (o, da), pa zaključke donosite sami.
usput drugi put, metroseksualci su od svibnja out jer izgleda da su ipak bili too gayish, in su kozmopolitski sportaši (ah, zemljo otvori se…). oni su naime zdravi, jedri, pametni, snažni i samouvjereni muškarci, koji vole ponekad popit pivo i pljesnut trebu po guzi, no česte thai masaže nisu im mrske, imaju najmanje pet pari japanki i šlapica po sezoni, češljaju obrve, ovlaš pogledaju gloriju na trafici i nose sun labello.
Post je objavljen 30.08.2005. u 12:34 sati.