u smiraju odlazećeg dana
što umire izgarajuć negdje na obzoru
utapam sva svoja osjetila
u veličanstvenom grimizu
dok obavija me tišina
topla i podatna
poput blagodeti iz neke drugačije sadašnjosti
stapam se s morem
i kao da više ne osjećam sebe
kao da sam raspršen
i lebdim tim posoljenim zrakom
negdje između
u nekom boljem sada
Post je objavljen 30.08.2005. u 11:42 sati.