Marketing
Sarajevo II
Vidim krenula sam potpuno krivo i nešto sve preko reda, pa ću probati stvari vratiti na početak...
Dakle, prvi dan mog boravka u Sarajevu M me odmah odvela na Baščaršiju na sarajevske ćevape (s razlogom naglašavam sarajevske jer postoje i banjolučki, to su ovi koje mi uglavnom jedemo u RH) kod Želje (popravit ću ova glupa slova kad dođem doma!- evo došla doma i ovisnik ovisnički da ovisnički odmah za komp i na blog kao da mi nije dosta što me ubiše leđa od kompa na poslu, i popravljam slova!). I to stavljam svima koji putuju u Sarajevo pod obvezno!!! Postoje Željo I i Željo II i mislim da obrnu milijune dnevno samo na ćevapima. Željo je za one koji ne znaju NK Željezničar, a u te ćevapdžinice naravno ne idu navijači NK Sarajevo jer im je to ispod svake časti. Moja sreća je što M navija za Želju. Eh da, sliku ćevapa nemam ali je možete vidjeti na blogu Analne carice koja je isto radila reportažu o Sarajevu ali sasvim drugačiju od moje... Dakle, nije fora samo reći ćevapi kod Želje, trebate to vidjeti, atmosferu, radi valjda cijela obitelj vlasnika i sve je žustro i nasmijano iako rikavaju od posla. M i ja smo došle i ja sam mislila kako nema teorije da cemo tu naći mjesta za sljedećih 12 godina, ali onda nas je spazio konobar i počeo vikati :"Izvolte, izvolte, ima mjesta sad ćemo mi vas smjestiti!!!" Ja sam u čudu gledala, a onda nas je on mrtav hladan smjestio za stol susjednog birca i odmah uslužno pitao :"Kolko ćemo, petcu, desetku? S lukom, s kajmakom?" Uzele smo po peticu (iako bih tako dobrih ćevapa vjerojatno mogla pojesti i petnaesticu), ja s lukom, M i s kajmakom. Konobar se onako leteći još stigao nešto i pošaliti s nama, a onda je već spazio nove goste i vikao :"Izvolte, izvolte, ima mjesta..." I sve to s osmijehom!!!
Ostatak prijepodneva smo provele šetajuci po Baščaršiji, koja je puna malih dućančića u kojima možete kupiti svakakvih drangulija, puno je toga ručni rad i zato se može naći dosta vrijednih i unikatnih stvari dosta jeftino.
Cijene su klizne...Nigdje ne piše koliko što košta nego trgovci to sami određuju ovisno o kupcu. Da ilustriram primjerom. Htjela sam kupiti jednu zemljanu posudu za pečenje s poklopcem (takozvanu tagaru ili dagaru - nisam sigurna) i žena u dućanu mi kaže dat će mi je za 15 KM (to je cca 60kn) a kako smo još mislile hodati, da ne nosimo to teško sa sobom, rekle smo joj da ćemo se vratiti za 15ak minuta. Tako smo i napravile, dođemo tamo kad ono neka dva mlada dečka i kažemo mi kako smo došle po posudu a on veli 20 KM, mi u čudu, pa kako to, prije 15 minuta je bila 15 KM, na što dečko veli:" To je bila gazdina žena, pa dobro onda 15." Pretpostavljam da bi tu istu posudu strancima naplatili trostruko više.
Isto je sa srebrom kojeg ima prekrasnog i isto tako preporučujem za one koji vole srebrni nakit. Zlatarnica ima mali milijun i skoro sve drže i srebro. Ja sam dobila značajan popust kod jednog zlatara koji poznaje M. Uglavnom sa svima se može cjenkati i dogovarati.
Evo jednog dijela Baščaršije...
Ulaz u Gazihusrevbegov bezistan
Mislim da je ova zlatarnica desno, koja se vidi kraj ulaza u bezistan ta u kojoj sam ja kupovala, ali nisam više sigurna, pa ako netko bude išao, ako unutra radi ćelavi, krupni i simpatični tip imenom Dado to je ta i toplo preporučam...
Bezistan je zatvoreni prostor u kojem je puno malih dućana.
Popodne smo se našli s prijateljem K pa su me vodili na još jedno MUST mjesto u Sarajevu - Kod Bibana. To vam je isto poseban doživljaj. Mjesto je malo na brdu tako da je pogled na grad fenomenalan, a radi se o sljedećem...
Frajer je doslovno napravio restoran ili kako bih već to nazvala, u vlastitom dvoristu, stavio par klupa i stolova i to je to, rade svi ukućani, a hrana je domaća. Mjesto nije za one slabijeg želuca, ali ja sam plakala od smijeha, osjećaj je kao da ste upali u neki ludi film...
Frajer donosi meni, napisan švrakopisom na post-it žutom bločiću, svaki dan se može jesti nešto drugo (strašno mi je žao što to nisam slikala taj famozni meni), možete npr. naručiti pitu koju peče njegova žena pretpostavljam. Mi smo taj dan došli kasno za pitu pa smo naručili uštipke. Donese nam frajer pribor i soljenku, a ono - na soljenki zalijepljena dlaka nepoznatog podrijetla (to smo slikali ali je na frendicinom aparatu pa ako je dobijem uskoro, dodajem) i strši ravno u zrak jer je soljenka masna. Na priboru za jelo, također masnom, otisci prstiju i sl. ali ni u jednom trenutku nije mi palo napamet buniti se oko bilo čega. Bilo gdje drugdje bih napravila gužvu i demonstrativno otišla, ali ovdje ne, smijali smo se i to do besvijesti...I tako smo na kraju jeli rukama, a dlaku smo maknuli. Colu ćete dobiti recimo staru nekoliko godina, iz čaše nisam pila, ali svejedno bih svakome preporučila ovo mjesto. Naravno da je puno stranih turista kojima je to toliko lijepo i egzotično da su prosto oduševljeni... Ima tu još detalja koje bi vrijedilo spomenuti ali ne moram vam sve otkriti, možda se netko odluči otkriti ponešto i sam.
AJL BI BAK...
Post je objavljen 30.08.2005. u 08:50 sati.