Marketing
papa štrumPf jer reko: nie to u redu....
oplakujem izgubljenu kutiju bijelog waltera sa 10odgovarajućih veličina naprosto najboljih cigareta na svijetu...ja sam kriva. imam biblijski nagon da više ne kupim ni jednu kutiju dok ne povratim onu izgubljenu ( spika o izgubljenoj ofci )...točnije..neoprezom napuštenoj od strane mene na oemveu.
sirota moja kutija. ljubomora me ždere kad se samo sjetim da će je netko drugi iznikotinirati do kraja:)
r.i.p. barba Walter Bili:) dali ste mi potporu onda kada mie najviše trebala..u pauzama između ubacivanja školskog programa u neki fakin varaždinski list. sirota djeca. tek je utorak.
i neka su vas pljuvali svi oko mene...da niste dobar utjecaj za razvoj mladog tijela i duha..i zahebite sha već dva tjedna kašljem..i sha mi se čini da je to već postala kronična kategorija..i sha mie šef danas davao recepte iz kućne radinosti npr. med i maslinovo ulje. ( wtf? )...vi ste meni bili gusht:))
niste bile ni prve ni zadnje...al ono. sve vas ja volim ko svoje piliće.
al dosegla sam vrhunac kad sam napokon nakon trogodišnje strastven karijere spoznala da sam ovisna...jer iako je prošlo 5ujutro ja sjedim na kompu i razmišljam o kutiji cigareta koju sam izgubila.
sick.
no opet...negdje sam pročitala da svaki čovjek mora imat barem jednu ovisnost...to je statistika koja me tješi kada svaki put nakon novogodišnjih odluka da prestajem sa nikotiniziranjem..dan-dva se vratim već prirodnom okruženje: birc-kawa na stolu-cigarete.
hodakica i ja sve to okrivimo da je kriva novogodišnja cuga i preveliki entuzijazam uzrokovan istim:)
biće još novih godina u životu:)
neki dan je madre senjor imala rođendan pa je njena najdraža kći morala provest dan pod motom:"krv nie voda" i trpit cielu femili na okupu. femili koa se ponaša ko adams femili nakon veri mač čašica vina.
kako sam u ofišli bankrotu...u subotu u 0.00....iz booke ( č: veselice uz piće )...ja sam joj poklonila stih koji je definitivno obilježio gluposti koje ja mogu izmislit u trenu govorenja: ima jedna osoba u stanu mome...zove se mama i ponosim se njome... đizs. e al i sitno e bitno.
čujem ptičice. ciju ciju. moguće da su i kokoši al želim zanemariti da živim u takvom okruženju pa ću si ja zamislit da su kraj mene rajske ptice a ne seoske koke.
a dok tičice pjevaju ja ću zapjevat S-i preko poruke koi se marljivo diže sad negdje sav pun entuzijazma jer zna da u subotu ide na Korn :) i tako oponašat borčija koji meni vrši teror u neprihvatljivim jutarnjim satima. biće malo manje tog preseravanja:)
i danas ofišli započinjem sezonu pms-a. viv´la.
Post je objavljen 30.08.2005. u 05:30 sati.