Prvi kilometar; Staro Čiče- Molvice
Uz malo lutanja uspješno smo našli naše odredište i došli na vrijeme jer smo se žurile u Trebarjevo. Zbog te stiske su nam domaćini omogućili da odvježbamo prije postrojavanja te smo i uz razumijevanje sudaca to i obavile. Prva vježba je bila 41 s, a druga, kako su to i suci rekli, školskih 40 bez greške.
1
2
Sretne i zadovoljne, ne opterećujući se previše, posjedale smo u našu limuzinu i, napominjem, pokušale krenuti. Pokušale, hehe... I zapele u blatu! Dok je kreštala Minea iz našeg skupocjenog radia (o da, Minea, i to najstariji album), neki dragi dečki su nam pomogli da se iščupamo iz tog blata. Bilo je "Povuci, potegni...."
3
Tmurno vrijeme i kiša nisu nam pomutili planove ni raspoloženje. U međuvremenu smo se čule s našom Malom Petrom i rekle joj kako smo ovu pobjedu posvetile njoj, a cijeli put do Desnog Trebarjeva protekao je u smijehu i dobrom raspoloženju. Otkrile smo i kraći put preko Ivanića i hrpu sela, a u jednom od njih smo i stale radi više sile, hehe...
4
Drugi kilometar; Molvice – Desno Trebarjevo
I tako smo nakon silnih zavoja ubrzo došle u rodno selo braće Radića te se uskoro adaptirale na onu klimu i brzo ušle u taj svijet svih vatrogasnih događanja. Pozdravile smo naše drage ekipe, upoznale teren i uskoro navukle opasače, oznake i kacige na sebe i krenule se zagrijavati, naravno uz smijeh! Pozvali su nas na prijem i tamo smo čekale neko vrijeme, da bi na kraju organizatori zamijenili naš termin sa terminom Breškog Jalševca, stoga smo, kako to već biva, na stazu došle popraćene kišom. Složile smo opremu, stale u stroj i čekale zapovijed sa razglasa.
5
Štoperice su pokazale 43.6. ali naša vodna Marina je napravila grešku, koju je i priznala; naime kako smo vježbale među zadnjima, teren je zbog kiše stvarno bio loš pa se već stvorilo blato i sve je bilo puno vode i tako joj je dio ključa kliznuo sa spojke jer je sve bilo mokro. Sve nade smo položile u drugu vježbu. Ali ni tu nas sreća nije htjela. Sudac br.3 je zaboravio namjestiti ventil na maketi, pa ga je počeo namještati usred zapovijedi. Krenule smo, pokupile suca, no vježba je bila zaustavljena, a koncentracija na nuli. Spremile smo se za treću vježbu, koja nije bila baš uspješna – vrijeme nije bilo dobro, a i imale smo par grešaka. Uz to, još nam je i naša velika Petra ozlijedila mišić na nozi, a štafeta nas je čekala. Pitale samo štafetne suce može li zadnja trčati dvije dionice – nisu nam odobrili. Na kraju je Petra stisla zube i otrčala svoju dionicu da se sve prašilo, ali je zato do kombija došla šepajući...vrijeme štafete je bilo 63.68. i bile smo prezadovoljne. Šteta zbog te greške – da je nije bilo bile bismo druge, jer bismo tako imale najbolje vrijeme i drugu najbolju štafetu. Ovom prilikom bih još samo htjela reći da skidam kapu curama iz Breškog Jalševca, fenomenalno trče; vidi se da su iza njih već godine treninga štafete (što se kod nas inače "kampanjski" vježba, dakle - kad zagusti, hehe). Ali nema veze, mislim da smo imale najbolju feštu..!
REZULTATI:
1. BREŠKI JALŠEVEC - 44.6. ŠTAFETA - 59.50
2. SIGETEC - 46.7. ŠTAFETA - 64.59
3. STRAHONINEC - 48.5. ŠTAFETA - 64.37
4. DONJA VLAHINIČKA - 48.0 ŠTAFETA - 67.44
5. STARO ČIČE - 43.6 + 10 ŠTAFETA - 63.68
Bile smo i pile sa Kaštelanima, Nijemcima, Austrijancima, Lekeničanima, Belajcima, Zaprešićanima, Trebarcima... Osigurale smo gostovanje u Njemačkoj, razmijenile e-mail adrese tako da se već sad možemo informirati o svemu vezano za to natjecanje na koje bismo trebale ići sljedeće godine. Dobile smo Eichenove majice, šešire (a jedna dala i poljubac za šešir, hm..) i nekakve narukvice, a za uzvrat smo im obećale svoje majice kad dođemo kod njih. Feštali smo do dugo u noć, pili, smijali se, zabavljali, slavili...svaka čast organizatorima, ovakvo međunarodno natjecanje je zbilja vrijedno svake pohvale.
6
7
8
Oko pola 1 naš vozač je zaključio da je vrijeme da krenemo prema našem dragom Čiču. Sve su se skupile oko kombija osim mene – naime "viša sila" me stisla, pa sam u mraku tražila pogodno mjesto da olakšam mjehur...mjesto sam našla bez pol frke, ali povratak nije bio baš najbolji...ugazila sam u lokvu (to je preblag izraz za ono u što sam ugazila) punu vode (to se ja tješim da je bila voda) i blata...a o "mirisu" da i ne pričam. Nekako sam došla do kombija i plačnim glasom pričala curama što mi se dogodilo, a one su umirale od smijeha. Kako smo bile skroz iscrpljene, izvalile smo se po sjedalima i više-manje u istim položajima došle u Čiče.
Treći kilometar; Staro Čiče – Dragonožec
Sljedećeg dana smo se okupile oko tri i krenule u dobrom raspoloženju prema Dragonošcu, naveliko prepričavajući zgode sa jučerašnjeg natjecanja u Trebarjevu. Došavši tamo, sjele smo za stol i naručile jelo, jer su neke bile straaaašno gladne!! Kako je Petra dogovorila sa organizatorima da vježbamo zadnje, totalno smo se opustile i ugodno čavrljale pod šatorom. Kad je kišica, koja je cijelo vrijeme lagano padala, prestala ustale smo i prošetale. Malo kasnije su došli Lekeničani i zabavljali nas sve dok nismo otišle na stazu.
9
Oprema je bila odlična (barem moja), ali staza baš i ne. Naime, ekipe koje su vježbale prije su napravile blato i tlo je bilo sklisko. Već sam imala u glavi scenu kako ćemo se sve porazbijati, kad je došla sutkinja Katica i rekla da pomaknemo opremu. To smo i napravile. Prva vježba je bila 44. druga 42. solidno – s obzirom da je cijela oprema bila mokra.
10
izgledamo kao da nas je traktor pregazio...
11
REZULTATI:
1. STARO ČIČE
2. BREŠKI JALŠEVEC
3. ODRANSKI OBREŽ
Fešta je bila u domu, gdje smo još jedanput jele. Pošto smo preokrenule sve i jednu temu i događaj jučerašnjeg dana, u nedostatku inspiracjie na riječima, pronašle smo ju na facama. Naime, curke su izvodile gluposti, beljile se i kreveljile i nasmijavale sve oko sebe do te mjere da su svima suze potekle. Čak su nas dečki iz Breškog Jalševca pitali koje baterije koristimo!!??
12
13
Uskoro je slijedilo proglašenje. Pehare za prvo mjesto je dijelio predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Zagreba, gospodin Zlatko Križanić. Isti nam je podijelio i stavio oko vrata medalje. Taj događaj smo ovjekovječili fotićem i evo slike...
14
Dečki iz Lekenika su također bili prvi, pa smo se kasnije svi zajedno slikali vani.
Nedugo nakon toga smo pokupile prnje i pravac doma.
15
Putem smo pjevale (he he..Minea je opet treštala) na sav glas, a i naš dragi vozač skupa sa nama. U Velikoj Gorici smo stali na benzinskoj i Marina je namolila Tomislava (našeg vozača) da ona vozi do Čiča. Očito je ono malo što se praksala na Matijinom kombiju učinilo čuda, jer ženska vozi odlično!!
16
I eto...tako je završio ovaj vikend. Odlično smo se provele, upoznale hrpu novih ljudi i jedva čekamo nove pustolovine, koje započinju u subotu, 3. rujna u Karlovcu, a do tad, uživajte i pazite na sebe!
Veliki pozdrav našoj M.B. koja je također bila glavna u svojem dijelu posla, a i svima koji su nestrpljivo čekali ovaj post!
i za kraj...marijani za dušu..
17
i petri za okladu...
18
Vole vas vaše čičanke, marina i martina
------------------------------------------------
Obecenje je obecanje;)
Ovo je Pero iz Belajskih Poljica, koji je uspjesno savladao N1...
19
Pohvale deckima na najboljem vremenu vjezbe na Kupu Posavine!!!
------------------------------------------------
Post je objavljen 29.08.2005. u 23:50 sati.