Evo par misli koje mi se motaju po glavi... vezano za emocije...
Emocije su gorivo na nasem putu... nasi snovi su cilj...
Ima tako puno vrsta goriva... i sva utjecu drukcije na nas motor... na nase tijelo... Neke su tako jaka... da nas katapultiraju prema nasim snovima... to su sve vrste ljubavi za primjer...
Drugi nas tu i tamo uspore kako nebi propustili pogledat predivnu panoramu kojom putujemo... to su obične sreće... al to čak može bit i strah... ali i suosječanje...
No postoje emocije koje nas i koče... i u to može spadat strah... no primarno usamljenost... nepovjerenje...
Najgore su one koje nas ubacuju u vožnju unatrag a mi to ni ne kužimo... a ponekad nas i skroz odvedu sa pravog puta.... ljutnja... zavist... patnja...
Sad če dosta ljudi reć "Al prodo... pa ljutnja i zavist nam mogu pomoč isto da nešto napravimo"... je... naravno... može... ako sam ljut na svog kolegu jer je nesto napravio... ili zavistan na njega... mogu napravit neki projekt brze i dat ga mom nadredjenom mozda... no sto se dogodilo... taja projekt je nastao iz "negativne" emocije... i vecinom ce bit vrlo lose napravljen...
Što s tim mislim? Da projekt koji je radjen pod utjecajem ljubavi ce uvijek bit bolji nego taj... jer te "negativne" emocije nas ujedno i osljepljuju...
O cemo se u biti radi.. moramo se "hranit" pozitivnim emocijama... par puta sam tako isao pomoc ljudima... i ljudi su se zaljubili u mene... pa me netko pitao, necu navodit tko, a zar se nisi ti i u njih zaljubio?... jesam... napravio sam to kako bi im bolje pomogao...
naime... dok sam bio mladji... emocije sam imao skoro potpuno u kontroli... mogao sam se naljutit po potrebi u jednoj sekundi... 5 sekundi kasnije me prijatelj nesto pita... smirim se... dam mu odgovor na pitanje i nastavim se ljutit... pa cak i sa ljubavlju je bilo tako... mogo sam ju "ukljucit" i "iskljucit" kako god sam htio...
zvuci bedasto... i ljudi ce sad rec "pa onda uopce to nije bilo pravo"... sto je pravo? kad sanjate... koliko čula koristite? ja vidim... cujem... osjetim... znao bi prije budjenja sanjat da jedem kekse... i probudit se sa ukusom tih istih u ustima... i zapisat recept za radit iste...
sve sto percepiramo.... ide kroz nas mozak... i kad taj isti radi svoje slike... svoje snove... ti snovi u neku ruku postaju nasa stvarnost...
vrlo apstraktna razmisljanja... kakva se meni svaki dan vrte po glavi...
no da sad i dotaknem temu od Black Cat... ljubav... tocnije... zaljubljenost... stvara se na 2 nacina... jedan je ona fizicka "privlacnost" koja se jednostavno stvori kad covjeku pogledas u oci... rijetko kad, kod onih koji znaju citat ljude, to moze i znacit vise od fizicke privlacnosti... to moze znacit da je vidio dobro u toj osobi i zaljubio se u to... i ne vidi lose strane...
a druga je kad ljudi provedu neko vrijeme skupa... upoznaju se... i jednog dana primjete da su dosli do granica prijateljstva al uvidjaju da je tu toga jos... i dolazi ponovo do zaljubljenosti...
no to je jos DAAAAALEKO od ljubavi... ljubav je kad uspjesno provedes neko vrijeme u toj "vezi"... i pocmu se stvarat nevidljive veze izmedju tih dvoje... ponekad se one jednosavno ne stvore... ponekad jednostavno to nije to... a ponekad ih strah prekine... ponekad zivot... a ponekad su pre slabe...
Problem je jedino ako s postavio sebi u svojoj glavi svijet koji tu osobu ukljucuje i onda moras sve rusit i gradit iz pocetka...
zato sam ja prije mogao sto sam radio... nikad nisam radio planove... sve sam radio tu i sada... nikoga nisam vezivao u svoj zivot... osjecao sam i ljubav i mrznju... no kad je ta osoba otisla kroz vrata... tu je prestalo...
No kad sam poceo radit veze... poceo sam gradit svjetove... i rusit ih...
Jel ono prvo bilo bolje... tada je... sada moram radit kompromise... zaljubljivat se bez vezivanja... radit svjetove bez da znam zasto i kako... i sve samo da ja i ljudi oko mene mogu se sljedeci dan probudit...
cudno je to sve skupa... no trazim uvijek soluciju koja ce bit "win-win"... ne uspjevam uvijek... no nikad se necu prestat trudit...
no... pricam bas sa prijateljem o religiji... i pogledajte malo sve depresivne blogove...
jel zamjetite nesto... svi... al bas SVI imaju jednu slicnost... da odam?
svi su izgubili vjeru u boga i "mrze" krscane... i "zazivaju" demone...
Slucajnost?
you decide...
With love and hugs,
Prodo
Post je objavljen 29.08.2005. u 20:16 sati.