...ili Punch (2004-2005)
Kad sam zivio u Hrvatskoj, nas turisticki slogan "Mala zemlja za veliki odmor" mi je bio skroz glup. Niti je zemlja nije mala (jer je od Zagreba do Makarske autobus isao punih 9 sati), niti je odmor velik. Slogan je smislila zena ministra turizma i, zamisli, dobila prvu nagradu. Ministar, u ovoj prici dapace i suprug, nije ni znao da mi se zena natjecala. Nije to znao ni nakon urucenja nagrade (citaj: isplate nekoliko tisuca eura) vec se negodno iznenadio kad su ga novinari pitali o tome. Prvotni komentar tipa "pickalivammilematere njuskala jedna, kako ste saznali" je ublazio izjavom da je njegova supruga samostalna zena i da nije znao da se ona natjece. Novinarima je uspio objasniti da mu ni na kraj pameti nije bilo da bi osoba tako uobicajenog imena i njegovog prezimena mogla biti njegova supruga, a placom je odrzavao kucni budzet na takvoj visini da je nenadani priljev sredstava od nekoliko desetaka tisuca kuna mogao proci nezapazeno. Nego, pustimo sada ministra, Dubai je pun slogana koje izmisljaju djeca sheika pa nitko od toga ne radi afere.
Vratimo se na "malu zemlju za veliki odmor". Slogan je, barem meni, dobio puni smisao. Nakon sto sam prosao pola svijeta, Hrvatska je stvarno mala, a odmor u njoj je stvarno velik. Meni je posebno velik zato sto sam uvjeren da sa svoga balkona vidim cijelu zemlju i nista mi ne promice. Nemam potrebu za Indexom, Iskonom i ostalim portalima. Vidi se cijeli svijet, vidi se moj mali ocean sve do Jelse i kopno sve do "orkanskih visova" Biokova na drugoj strani. I jasno se vidi da nema nikakvih slovenskih ribara, politickih govora, Thompsona i slicno.
I onda, poput sudske osude, umjesto pogleda sa balkona, do sljedeceg ljeta Hrvatsku gledam kroz Explorer: "Slovenci kradu nase more, desaliniziraju ga i prodaju nam ga kao Radensku", "..uhapsen taj i taj" (naravno nakon spektakularnog uhicenja odvjetnik ce ga lako izvesti vani dok ne ubije nekog drugog), "pronadjena tijela jos 30 ubijenih", "11 infantilnih debila predvodjenih klaunom i mafijasem ponovo porazeni" i tako, medju svim tim vjestima saznao sm da je stradala "prva kuja hrvatskog bloga", Punch. Punch je zablistala punim sjajem neposredno prije lokalnih izbora u koje je mama njene formalne gazdarice usla vrlo ambiciozno. Dio ambicioznog projekta je bilo i pisanje bloga koje nema nikakve veze sa izborima, osim sto je prestalo odmah nakon objave rezultata. Medjutim, na vrhuncu slave mogli smo citati kako se Punch olaksava na Trgu zrtava fasizma u 7 ujutro, kako se cudi ljudima koji govore o jutarnjoj guzvi jer je Zvonimirova u 10 sati sasvim prohodna, kako je Punch zavrtjela mozak ostalim psima u zgradi... Onda su dosli izbori, a otisao blog. Sa njime u Punch.
Okrutna sudbina vratila je Punch u novine, ali u Crnu kroniku. Skoncala je na suvozacevom mjestu (bas kao Lady Di) na 54. kilometru autoputa Zagreb-Rijeka. Osim zivotne prijateljice, neoprezna vozacica, koja je zamalo ubila sebe i nekoliko drugih ljudi bit ce kaznjena sa 500 kuna, odnosno trecinom kazne koju placate za pogresno parkiranje u sredistu grada.
Eto, tako izgleda Hrvatska, kad je ne gledas sa mog balkona, nego sa mog Explorera....
Kada je mozes dirati i udisati, umjesto citati na internetu, to je velika stvar. Zato je ona "Mala zemlja za veliki odmor."
Post je objavljen 30.08.2005. u 00:14 sati.