Marketing
Svatovi za pamćenje
Ne znam u kakvim ste do sada sve svatovima bili, ali ljudi moji, ja sam u subotu bila u jednim svatovima koje ću pamtiti.. do kad će bloga i vijeka biti.
Dakle, uredila se ja ko velika – noge dovela do zavidne glatkoće, sandalice, šosić, majičica, torbica, frizurica, šminka, osmijeh od uha do uha, a kad tamo.. svatovi u selskom domu, klupe za svakim stolom (one duge klupe na kojima sjedi po 107 ljudi ak se malo stisne, ko sad), nemreš izaći osim ak ti se ostatak reda ne digne ili ne izađe van da možeš i ti..
Divota!
Dvije sale, ima prozora ali se ne otvaraju jer puše onoj jednoj osobi koja sjedi ispred njega.. A ne daj blože da bi se pomaknula ta jedna osoba malo u stranu (iako je ostatak klupe slobodan) ne, ne, ona mora sjediti točno ispod prozora i terorizirati ostatak svatova (tu negdje oko približno cca 378-ak ljudi) koji plešu i bore se za komadić zračne kuglice. I tak ispod svakog prozora po jedna osoba. Milina.
"Jooj znam da je svima vruće, da nemate zraka, da se ljudi ruše u nesvijest.. ali meni puše.. prozor ostaje zatvoren."
A ja si mislim Nemoj da te ja napušem, pa da vidiš kak ti bu tek onda puhalo. Bičiz.
Ljudi moji kakve divne kreacije možete vidjeti na ovakvim svatovima, pa to je.. to je nebeski!! Ja nisam znala na koju stranu da prvo gledam koliko divnih stvari sam vidjela!! Zapravo, ni sad ne znam kaj da prvo izdvojim i podijelim s vama.. Ajd da krenem nekak..
Konobarice, divne žene.. Crne suknje, bijele pregače (šlingane, naravno, i zihericom prikvačene), tu i tamo crni lajbek (ili kak vi to već zovete, meni je lajbek prejebena riječ).. Neke tete konobarice su imale prozirne bijele košulje s lijepim kragnama, a neke su imale bijele majice bez rukava. A ispod ruku, brate mili, u šumarku skrivenom medvjeda je malih dom.. Milina dok ti nosi gulaš ili kolače.. pa dok se malo nagne kraj tebe, ajajajaj!! pa dok vidiš netaknutu prirodnu žensku raskoš..
Nenadjebivo, kažem ja vama! Nisam mogla skinuti pogled s njih, a bome ni zatvoriti usta od šoka!
Ne znam kak su stajale s pranjem ruku nakon nužne nužde jer nisam nijednu zatekla u wc-u.. ali nadala sam se da peru ruke.
Svaki put, ili bar svaki drugi u najgorem slučaju.
No, da nastavim..
Gospođe gošće su isto bile lijepe..
Jedna (osim šumarka) je imala i noge toliko krasno netaknuto zarašćeno prirodno dlakave da se odmah zapitaš i zamisliš.. Poželiš se vratiti svojim korijenima, poželiš baciti sve one spravice i naprave, sve vrste gadgets koje koristiš da skrčiš šumovite noge.. (eh, ne bi ZlevAnka više s jednom dlakavom nogom išla na more, ne, ne, išla bi s dvije!!) a čemu?? Čemu, pitam ja vas.. Muškarci to ionako vole. Sve te gospođe koje sam vidjela prekjučer (sve te dlakave, jelte) sve one imaju svoje muževe, neke već i djecu, neka djeca već i hodaju, neka već imaju djecu. Dakle, ne treba više krčiti, ako dobro kuhaš, preko svega se može prijeći.
No, skrenuh s teme.
Nadalje, par koji me se najviše dojmio (ovaj na slici) je bio sazdan od dvije osobe suprotnog spola. Muške i ženske. Bili su supružnici, pretpostavljam.
Ona - divna gospođa predivne žute kose, frizura tik izašla iz salona, puna ukosnica i laka, procjena izdržljivosti - tri tjedna bez pranja.
On - gospodin koji vidljivo i bez srama, javno voli svoju žutu gospođu, što je vrlo lijepo od njega. Ha čujte, sigurno je dobra u duši (ili dobro puši? ne znam kak je to išlo.. ali rimuje se s "uši")
Oni - vrlo mnogo skroz usklađeni par do jaja. Molim obratite pozornost na usklađenost njenih cipela i torbice, te njegovih hlača i cipela. Frizura i boja se savršeno uklapaju u sliku.
Viđala sam to i prije, ali ovakvo što nikada! Pretpostavljam da se to dogodilo ovako:
Gospođa je dobila pozivnicu za svatove "Oh, blože moj, svatovi!! Moram kupiti materijal i sašiti haljinu, nije to za zajebanciju!" rekla je. Potom je žurno otišla u obližnju seosku trgovinu mješovite robe koja prodaje i materijal. Kupila je divan ljubičasto-rozni materijal od najfinijeg satena (ili kaj to već je.. nekaj kaj se svjetluca.. po danu i u mraku.. i uvijek.. sklisko i glatko.. ne kužim se u materijale) koji je, rekla joj je prodavačica, univerzalan. Dakle, može biti i za gospodina i za gospođu. Gospođi je proradio kliker "Oh, divno!! To će biti idealno da svojem gospodinu sašijem košulju! Bit ćemo najljepši u svatovima! To je idealan materijal i idealna ideja! Dajte mi cijelu balu, poslužit će i za kasnije, dobrog materijala nikad previše!!" uzbuđeno je kliknula gospođa žutokosa. Odmah po dolasku kući prionula je poslu, kao prava vrijedna Pepeljuga. Šila je i krojila nekoliko dana i sati.. dok nije svanulo jedno jutro, a gospođa žutokosa je brisala i posljednju kap znoja sa čela, te je ponosno i umorno rekla "Ovo je savršena haljina, ovo je savršena košulja, a mi smo savršeni par i bit ćemo najljepši u svatovima!" Potom je odjenula divnu ljubičastu haljinu, zvala gospodina, on je odjenuo ljubičastu košulju, te su se pogledali u ogledalu.. "Divno.. Savršeno.." Oboje su ostali bez riječi.
I ja sam kad sam ih vidjela.
Također možete primijetiti da su The Usklađeni par usklađeni s mojim kul blogom, ili.. možda sam ja usklađena s najvećim svatoFskim kulerima ikada.. hm.. nikad se ne zna..
Gospođa kuma (aka Tirkizna) je odjenula divnu tirkiznu kreaciju jednog domaćeg kreatora iz sela. Imala je i veliku platneno/pletenu torbicu, pardon, torbu s drvenim ručkama (also viđanu na plažama lijepe naše) u koju je komotno mogla staviti i pečeno pile, ako ne i dva koliko je bila velika. Znate, uvijek zna zatrebati velika torba (pogotovo ako ste kuma u svatovima) za slučaj ako.. zatreba velika torba. Frizura je bila djelo jedne domaće umjetnice iz sela, a nazvala ju je (umjetnica frizuru) "E nećeš vjetre lako kroz lak ovaj ti", i tak je i bilo. Frizura je bila podignuta i zategnuta, tvrdoća je bila na zavidnoj razini (armirani beton se može posramiti), ali toliko je blistala da ste mogli pomisliti da vidite svjetlost na kraju tunela. No, ne, ali, ne! To su bile šljokice u kosi koju vjetar ne nosi. Ne može nam ništa ni vjetar ni kiša!! - kliktale su šljokice. Gospođa kuma (aka Tirkizna) je bila toliko ponosna na sebe taj dan, toliko je blistala, bila je tako nasmijana i poskočna da vam se činilo da je to u biti estradna zvijezda koja održava koncert pred vrlomnogobrojnom publikom. Bila je prava kuma, i bila je do kraja. Bravo.
Tko me se još dojmio? hm.. pa svi su me se dojmili, naravno, kako nekog izdvojiti, ne bih željela nikog uvrijediti..
Bile su tu bakice u suknjicama koje nisu mogle sjediti za stolom sa skupljenim nogama (a stolnjaci su bili kratki) pa su svi mogli imati uvid u beskrajnu raskoš međunožja prave zrele žene (jedna je sjedila za stolom tik-tak ispred mene).. Baš divan prizor.. pejzaž.. jedan pogled izmijenio je sve. Hvala ti blože što imam oči.
Bila su tu gospoda koja su bez srama bacala oko (jedno, dva..) ispod stola na moje noge, a i na moju guzu dok plesasmo na podiju (heh, "podij").. jerbo sam bila novo lice, a i (moram skromno priznati) takvo što još nisu vidjeli u životu svome; takvu prirodnu ljepotu, takvu dražesnost, takvu zamamnost i ženstvenu zaobljenost. Ego je dobio topli obrok (a i ja sam, no to je druga priča ;)
Preuzvišeni gospon Velečasni je održao cijelu misu (pričao i pričao i pričao i pričao..), pričao je o tome kako je Isus pretvorio vodu u vino, i rekao "Što je sad poanta ovoga? Poanta je da vina ne smije nestati na stolu, na svadbi! Vode može, ali vina ne." - ali to je rekao bez zajebancije, ozbiljno. Kasnije je došao u svatove da se uvjeri da domaćini ne čine smrtni grijeh - da vina ima na stolovima. Bilo je. Sva sreća.
Svačega je bilo.
Svatovi su bili za pamćenje. Janjetina je bila odlična, kroketi su bili odlični, ćevapi su bili odlični, vino je bilo odlično.. Di ćeš bolje!
A i glupo je u svatovima gdje nemaš koga komentirati, gdje svi nalikuju jedni na druge kao jaje jajetu.. To je tak OUT..
Ovo su bili pravi svatovi.
Ovo su bili THE svatovi.
Post je objavljen 29.08.2005. u 20:46 sati.