Eh, izbrojali se tako i posljednji dani mog godisnjeg....
I doslo je vrijeme da zakljucimo epizodu "Kolovoz 2005". Ukratko ovako je to izgledalo. Pocelo je nikad ugodnijim letom do Frankfurta, a tradicionalno neugodnim od Frakfurta do Zagreba. Kolovoz je na jelovnike donio janjetinu s raznja, prsut, kajmak i slicne radosti, prostrao pred mene moj dragi kauc u mom dragom stanu u kojem sam u zadnjih godinu dana prenocio tri, mozda cetiri puta. Kolovoz nam je pokazao kako je proklet onaj koji je izmislio mobitele, kako je hladna Cetina kod Kostanja, kako je odvratak okus kada odjednom pojedes osam debrecinki, kako izgleda 11 pari najskupljih nogu na svijetu. Kolovoz je mjesec kad radis samo ono sto hoces i stravicno me je tesko natjerati da napravim ono sto moram, bas zato sto se to mora napraviti. Bas volim kolovoz. Zapravo, nakon dubajske zime i proljeca, ovog kolovoza mi je postao jasan naslov romana "August je gresan mesec" koji se evo vec dvadesetak godina zamece po kabini naseg broda. Izbjegli smo uobicajene kolovoske vrucine i zapravo bas je bilo divno ispijati u kaficu sedmu kavu i cerekati se susjedima koji su pred kisom pobjegli s plaze uz komentare tipa "joj, pa kak bumo pocrnili ak bu kisa svaki dan?" Smocio sam se svega 3-4 puta. "Djava odnija prisu, ima plaze 350 dana u godini..." - bio je lakonski komentar na sve one koji su se cudili zasto ne trcim na plazu izmedju kapi kise i refula burina i zamisljao sam jedan divni dan u studenome kad cu oko 8:30 po srednjeeuropskom vremenu graditi kule trokatnice u pijesku dok se vecina onih s kojima sam pricao tromo vuce na posao u koloni po Zvonimirovoj ulici u maglom obavijenom i hladnom Zagrebu.
I tako, iz te nirvane sam dosao u Dubai.
Zadnjih 7 godina uvijek sam se radovao prvom danu poslje godisnjeg. Uvijek mi je bio simbol novog pocetka. Ovaj prvi dan nakon godisnjeg je bio uzas. Simbol pocetka novog maltretirajuceg projekta. Niti sam se ja radovao toj nedjelji, niti ona meni. Zato mi se obradovala citava svita ljudi u uredu. Nakon uobicejeno glupog pozdrava "Hajhauarju?" nakon kojeg ni ne cekaju odgovor odmah su presli u fazu napada:
"Oh, dosao si, bas sam te htio nazvati. Znas, onaj problem u Kataru..."
"Ej, kako je bilo na godisnjem. Negooo, sjecas se kad si mi obecao da ces mi..."
"Super sto si dosao. Taman je stiglo pitanje iz Pakistana...."
"Jesi li sredio ono u Iranu? Znas, zvao sam te, ali na mobitel ti je odgovorao nekon cudnom porukom na, valjda, hrvatskom. " (Ma nemoguce, sta sam trebao drzat ga ukljucenog da me ti mozes raz____ 3 puta dnevno?)
I tako sam se zabio u hrpu nerjesenih stvari i docekivao noci u svom uredu. A sto bih i radio izvan njega, temperetura se ne spusta ispod 40 stupnjeva. Ovaj tjedan se radi samo 3 dana radi praznika tipa "Al nesto bin nesto" i jedva cekam da ovo prodje....
Eto, tako je pocelo novo dubajsko ljeto...
PS. Shvatili ste da sam sam u Dubaiju. Nemaju svi mogucnost da rada iz bilo kojeg grada na svijijetu i da biraju kada ce gdje otputovati neovisno o sefu.
Post je objavljen 29.08.2005. u 19:25 sati.