Noćas, zapravo pred zoru, ispred zgrade u kojoj stanujem dogodila se mala noćna nezgoda.
Sjedio sam za radnim stolom i čitao, kad začuh tresak. S obližnje topole, udaljene svega dvadesetak metara od moga prozora, pala je noć. Tiho, kako samo ona umije.
Naravno, skočio sam na noge lagane ne bi li nesretnici priskočio u pomoć. Pogledao sam najprije s balkona i vidio kako se diže s bolnom grimasom na mrklome licu i šepesajući nestade u predjutarnjem mraku.
Sve se dogodilo toliko brzo, da ni sad nisam siguran jesam li to sanjao ili je noć zaista pala.
Ili je to bio NLO - Noćni lagani odsjaj?
Ne znam, ali ovdje ostavljam pjesnički trag doživljene padajuće noći.
Ponekad padne s klizave grane
Noć tako noćna što ne zna da svane
Ona kano lopov tiho se šulja
Noć tako mračna izvire iz mulja
A sve što živi u zaštiti mraka
Otkrit će lako tek sunca zraka
Nemoćna ko zloba, pobjegla iz roga
Savila se noćas oko srca moga
Noć je tiho pala i slomila nogu
A ja gipsa nemam pomoć joj ne mogu
Post je objavljen 29.08.2005. u 18:49 sati.