Evo prođe i ovaj tjedan. Bio je manje-više uspješan. Dogodilo se puno toga, pa idemo po redu.
U utorak smo spavali kod naše Sexy prijateljice. Naš pokušaj spavanja malo je zbunio zločesti šišmiš koji nam je ušao u kuću, a naš macho muškarac Sport Billy nije se baš iskazao u istjerivanju, dapače nije izlazio iz sobe od straha, pa smo mi sa ručnikom na glavi pokušali ga otjerati, otvorili sve žive prozore i izgleda da je na vrijeme shvatio gdje žive carevi pa je pobjegao.
Nakon dugog, dugog razmišljanja kuda ćemo za vikend odlučili smo otići u zabit na jedan roštilj. Tamo je bilo puno poznatih lica u poznatom pijanom stanju, nisu svi komadi roštilja baš bili jestivi, i bio je propisani dress code koji se je sastojao od stare odjeće iz ormara sa obaveznim modnim dodatkom a to su bile stare gaće popularno zvane bubrežnjače navučene preko hlača. Sve u svemu neobično i zanimljivo. Kao i obično na roštilju se je najbolje snašla našla Mustafina koja je još jednom dokazala da su njena usta fina, a ovog puta je žrtva bio prijatelj s novim nosom, a ja i Sexy prijateljica smo u rekordom roku o tome obavijestile sve bitne osobe.
Sljedeći tjedan bi trebao biti poprilično zanimljiv jer nam se vrača naše Duboko grlo i odmah organizira mali party samo za nas, tako da smo od ovog tjedna opet u prvoj cjelovitoj postavi.
Sve ovo što se je dogodilo potaknulo me je malo na razmišljanje, a to je kakva je korist od toga da na jednom tulumu zabrijete sa prijateljem i to sa dragima prijateljem a ne želite ništa od njega? Je li to vrijedno nekih budućih neugodnjaka, budućih zezanja? Možete li i nakon toga biti dobri prijatelji? Jeste veći frajer ili frajerica ako to napravite? Je li vas onda ljudi više cijene? I zar zbilja se ne mogu ljudi drugačije zabaviti? Zar bi bilo puno dosadnije na tulumu da se to ne dogodi? I koja je poanta toga?
Post je objavljen 29.08.2005. u 18:23 sati.