Volim ići u kino.
Platno je veće od najvećeg flat screen TVa.
U tom formatu osmijeh Ewana McGregora obori vas sa sjedala.
Volim miris maslaca na kokicama, iako ih nikad ne kupujem.
Zabavlja me pronalaziti zajednički nazivnik publike
(dob,spol,grickalice,partner za kino).
Volim sjesti negdje oko 10og reda kad ima malo ljudi.
Jako mi je simpatično kad kino ima marquee.
Kad su se pojavili Multiplexi primjetila sam određenu
konzervativnost svojih nazora. Neobična mi je ideja ubaciti
odlazak u kino između krstarenja dućanima.
Navike su gadan stvar. Zbog njih vam može propasti biznis.
Prije 6 mjeseci drugo, mlađe kino u gradu,koje nije u centru,
zatvorilo se zbog renovacije.
Nakon nekoliko mjeseci postalo je očito da se neće tako
skoro otvoriti, i to zbog lošeg prometa. Ljudi su jednostavno
navikli ići u kino "u grad".
Bezvezna stvar.
Sad imamo manji izbor filmova, duže je čekanjeda film dođe,
gluplja su vremena predstava.
Ako živite u gradu koje ima više od 1 kina, smatrajte se
uljuđenim i sretnim.
Volite svoja kina i pomažite im.
Vesele nas. Velika je to stvar.
Post je objavljen 29.08.2005. u 11:16 sati.