Marketing
Hvala ti...
Hvala ti što si me opremila pjesmama i melodijama koje će mi trajati cijeli život. Hvala što si mi prva pokazala zalazak sunca. I što si sa mnom šetala kad je pljuštalo kao iz kabla. Hvala što si mi dopustila da kući donosim kamenje, školjke i otpale grančice. Hvala što si udomila moje mačiće i psiće. Hvala ti za radost postojanja.
Ni drevni mitovi – ne mogu Ni rajski vrtovi – ne mogu Ni sveti ratovi – TO ne mogu Ni tajni redovi – ne mogu Ni hladni vjetrovi – TO ne mogu Ni stari drugovi što se raduju ne mogu ugasiti TO svitlo u Tebi. Svitlo u Tebi... TO bokun svitla u Tebi šta san za se užga ja ne može ugasiti niti rika lavova. Pa mi svitli - da znan. Di ću za života okrenit glavu? Di svitli - svitlo u Tebi. Di svitli - svitlo u Tebi. I kad je svugdi mrak... Ka šta je sad. Ti svitliš. Tu nemore niko ništa. Tu nemo'š ništa čak ni Ti. TO stvar je ljubavi.. Koja stoji i ne pita ništa. Ni Di? Ni Kako? ONA uvik POSTOJI... : : Luky :: |
Hvala što mi nikad nisi govorila:"Rekla sam ti!". Ili bar ne prečesto. Hvala ti što si bila uvijek tu. Nenametljivo. Nezahtjevno. Jednostavno tu. U svako doba spremna dati savjet o svemu. Uvijek spremna priskočiti kada sam nešto trebala. I to odmah. I prije no što nešto treba.
Hvala ti što si bila rame za plakanje. Netko kome sam mogla ispričati novost. Netko tko se uvijek smijao mojim šalama. Netko tko je znao zagrliti kad je teško. Netko tko je poljubac dao bez ikakvog razloga. Netko tko je pročitao tugu u očima bez puno pitanja. Netko s neiscrpnim zalihama ljubavi. Bez obzira što činim. Uvijek.
Hvala ti što si čula moja tiha jecanja u jastuk. Što si znala i preko telefona obrisati mi suze. Što si imala čudotvorno ljepilo koje lijepi sve razbijene komadiće. Što si izdržala neizdrživo. Što si iz ničeg stvorila nešto. Što si davala, kad su ti džepovi bili prazni. Što si me voljela i kad nisam zaslužila ljubav. Hvala ti što si, uz osmjeh, činila nemoguće.
Hvala ti što si mi dala boje, kistove i papir i pustila me samu da slikam svoje slike. Hvala ti što si bila puna ljubavi, ali me nikad nisi utapala u njoj. Što si mi savila gnijezdo, ali me puštala da slobodno letim. Hvala ti što si mi otvorila toliko vrata, ali me nikad nisi gurnula kroz njih. Hvala ti što si me naučila voljeti, iskreno i bezgranično.
Hvala ti što si započela moj život. Isplela prve očice postojanja i učila me pravi i krivi bod ručnog rada. Hvala ti što si mi pokazala osnovne uzorke i onda, jednom, predala mi pletaće igle i rekla: "Ovo je tvoj svijet, sunce. Izaberi si nove bodove, nove uzorke, nove boje. Oblikuj svoj život".
I danas, dok pušem svjećice na kupljenoj torti jer tebe nema da mi napraviš onu specijalnu, pinky, sklapajući oči zahvaljujem nebu što mi te podarilo, grlim te u mislima i šapućem... Hvala ti, mama.
Post je objavljen 02.09.2005. u 07:06 sati.