Ustao sam rano. Samo da vidim orlove.
Oni rano lete.
Bjeloglavi sup je pičkin dim naspram letu jednog orla.
Orla…ej!!!
Ljeto je 1998. Baš tih dana Chicago Bullsi su uzeli još jedan NBA naslov protiv Utah Jazz-a.
To je bilo jedno od najvećih finala u povijesti. Iako je Kukoč igrao za Bullse, moje simpatije bile su na strani najboljeg dvojca u povijesti Stockton-Malone.
Jordana nisam podnosio jer nije timski igrač.
Zima 1997. Definitivno sam odlučio da likvidiram dva reportera sa nacionalne televizije koje nisam podnosio : Borisa Mutića i Božu Sušeca.
Mjesto radnje – GarmischPartenkirchen.
Temperatura : +2°C
Temperatura snijega : +4°C
Janica je imala temperaturu. Puno je obećavala te sezone.
Puno je obećavala, a ništa nije ispunila.
Tog jutra sam je uhvatio u krevetu sa Brunom Kovačevićem.
Održavao joj je tjelesnu toplinu (bar mi je tako objasnio svoje ležanje na njoj).
U hotelu "Ajnemajneklajne" odsjeli smo ja i jedan poznanik iluzionist pod kodnim imenom Mr.Magic.
Plan je bio ovaj :
Zaskočit Božu i Borisa na spavanju, a nakon toga bi ih Mr.Magic hipnotizirao.
Nakon hipnotiziranja odveli bi ih na spust stazu gdje Janica trenira.
Božo i Boris bi glumili jedna spustaška vrata.
Tog jutra dobro smo ih zakucali u snijeg, te smo ih povezali plavim reklamnim platnom.
Izgledali su kao prava spustaška vrata.
Janica je samo trebala naletjeti na njih.
No, toga dana trening je otkazan zbog prejakog vjetra.
Vjetar je dopuhao Božu i Borisa do obližnjeg sela u obliku dvije ogromne grude snijega.
Preživjeli su pokušaj likvidacije, a istraga je dandanas još uvijek u tijeku.
Ovaj izvještaj pišem iz Jemena, da ne bi bilo zabune, jel.
Kao što vidite, ništa ne prepuštam slučaju.
Ljeto je 1998. Baš tih dana Chicago Bullsi su…ček…
Tih dana sve je bilo super i sve za pet jer mi muškarci voljeli smo nogomet.
Luka i Lija napustili su nas i krenuli na put za Lens.
Tamo je lokalna glazba imala nastup za vrijeme SP-a u nogometu.
Lija je imao jednu zanimljivu anegdotu...
One večeri kada smo imali povijesni premijerni nastup na svjetskom prvenstvu protiv Jamaicae, Luka, Lija, Pipa i ostala ekipa imali su lud provod. Puno se popilo…..jes majkemi.
Lija je napustio ekipu i krenuo vani do obližnjeg aparata za razmjenu novčanica koji je bio u istoj ulici.
U džepu je imao zadnju novčanicu od 100 orlića njemačkih.
Pokušao ih je razmijenit u franke. Da. Pokušao.
Ubacio je novčanicu i čekao mirno jedno 2-3 minute.
Onda je čekao nemirno još 5-6 minuta.
Nakon toga je uslijedio normalan postupak moljenja krunice. (10 očenaša i 10 zdravomarija)
Nakon tog neuspjeha počeo je puzat oko aparata i preklinjat ga da mu vrati lovu.
Čak je ne mora ni razmijenit. Samo neka mu je vrati.
Poslije je izgubio kontrolu i potukao se sa aparatom.
Aparat je pobijedio na bodove nakon 12 rundi.
Sjeo je na pod naslonjen na aparat i zaspao.
Ujutro su ga pronašli zaposlenici banke.
Pojasnio im je na šturom engleskom (rukama i nogama) da mu je taj usrani aparat ukrao 100 orlića njemačkih.
Zaposlenici su mu rekli da se strpi jedno pola sata dok oni pregledaju video nadzor aparata i tko je sve te noći razmjenjivao novce.
Pregled videozapisa olakšala im je činjenica kako je samo jedan čovjek bio u blizini aparata u tragikomičnoj izvedbi koja je trajala tri sata.
Nakon što su mu predali novčanicu, slikali su se sa njim za uspomenu, čisto jer im je bio jako simpatičan, a ne iz razloga da tu priču sa sličicama prodaju lokalnom žutom tisku
Post je objavljen 29.08.2005. u 00:58 sati.