Sanjala sam nevjerojatan san! Prvi put san se probudila u 7.40. Nezadovoljna doživljenim odlučih promijeniti ishod sna. A sanjala sam vlastito vjenčanje. S čovjekom kojeg nikada u životu nisam vidjela. I u snu sam ga zvala samo prezimenom. Vjenčani smo u crkvi, bez svjedoka u liku kumova. Samo ja i taj neznanac. Vjenčala nas je moja poznanica-prijateljica, u životu ateist, a u snu redovnica ili je bar tu odjeću imala na sebi. I to smo stajali na oltaru, malo dalje od svećenika koji je držao misu. Užasan osjećaj. Ja i taj stranac u sivom odjelu, s rozom kravatom, bar za glavu veći od mene, ugodne vanjštine, ali neobične suzdržanosti. Sjećam mu se i frizure. Prije proglašenja vjenčanima, ja izbezumljena viđenim, u vjenčanici čipkastoj, sivo-plavoj, takvoj da je možeš nositi samo u noćnoj mori, pokušala sam prevladat neugodu ženidbe dvoje nepoznanika prilazeći mu bliže i stavljajući svoje ruke oko njegova struka. Ali noćna mora je tek započela prvim buđenjem. Jer... s buđenjem odlučih promjenit bar dio scenarija vjenčanog. I utonuh u novi san koji je s prekidima trajao sve do podne. Razilazimo se poslije vjenčanja. Svak odlazi svojoj kući. Slavit ćemo sutra (pitah se što?!). Kratko buđenje... i još jedan sanjivi let's roll. Na javi sam znala da moram nešto promijeniti u snu, da moram preuzet kontrolu nad snom, jer sam tako prokleto željela radnju povoljniju za mene. Ali...u snu je bilo drukčije. Odjednom se okupljamo pred nekakvim zdanjem u kojem je sala za proslavu. Vidim svog ženika. Prilazim mu s leđa, čak radosna, grlim ga. Iako... to nije onaj isti čovjek s vjenčanja. I ne uzvraća zagrljaje. Ali jest ženik. Doduše, takav da ga ne želiš ni u noćnoj mori. ˝Poznanik˝ iz života. Budim se da bih ponovno zaspala i promjenila ženika u nekog trećeg kojeg bih voljela u snu i koji bi bar u snu volio mene. Ali... ne ide mi. Mogu promijenit detalje, ali njega nikako. Pokušavah, nekoliko puta. I priznajem, strašan je osjećaj biti vjenčan za nekog koga ne voliš, tko te ne voli, makar na samo jedan dan, makar u snu! Svakakvi osjećaji su tu. I cjelodnevni grč u stomaku.
Post je objavljen 28.08.2005. u 22:46 sati.